Politika – Aristotel

Stanje proizvoda: vrlo dobro, sadržaj potpuno čist i uredan, potpis prijašnjeg vlasnika na prvoj stranici.

Politika (grč. Πολιτικά, dosl. “stvari koje se tiču polisa”) najvažniji je politički spis grčkog filozofa Aristotela (Stagira, 384. pr. Kr. – Halkida, 322. pr. Kr.) i jedno je od temeljnih djela filozofije politike.

Najvažnije teze, koje je Aristotel postavio već na prvim stranicama Politike, i koje će na filozofiju politike imati višestoljetni utjecaj, jesu:

čovjek je zoon politikon, društveno biće, biće zajednice i zajedništva; čovjek svojom prirodom konstituira grad-državu; pojedinac bez zajednice nije samodostatan i ne može opstati;

kao politička zajednica, koja uključuje sve druge ljudske zajednice (kućanstvo, selo) a sama ni u koju drugu zajednicu nije uključena, grad-država je savršena zajednica: to je samodostatna zajednica koja je nastala radi pukog življenja, a opstaje radi dobra življenja;

grad-država je prirodna zajednica; grad-država postoji po prirodi („biva po naravi“), a ne (samo) po zakonu ili ugovoru, i temelj je vlasti u gradu-državi priroda, a ne proizvoljna prisila;

u skladu s Aristotelovom teleološkom koncepcijom da dovršena i potpuna cjelina prethodi bilo kojem svojem dijelu, u poretku svršne uzročnosti grad-država prethodi kako pojedinačnom ljudskom biću, tako i domu (obitelji, kućanstvu), kao što hrast prethodi žiru ili stolac stolarskoj djelatnosti; jer izvan grada-države niti čovjek može živjeti punim ljudskim životom, niti obitelj može opstajati.

Nadalje, Aristotelovo shvaćanje pojma demokracije nije jednako modernom shvaćanju tog pojma. Aristotel naime nema u vidu neki oblik zastupničkog prenošenja ovlasti tako da, kao u modernim državama, svi istovremeno na posredan a samo neki na izravan način sudjeluju u državnoj vlasti: on pretpostavlja da građani naizmjence vladaju jedan nad drugim, tako da je svatko neko vrijeme vladar a neko vrijeme podanik.