Zlatna knjiga svjetske ljubavne poezije  – Nikola Milićević sastavio

Stanje proizvoda: Vrlo dobro, točkice od starosti, bez plastičnog ovitka.

Nikola Milićević: Zlatna knjiga svjetske ljubavne poezije

Četvrto izdanje

Među antologijama i većim izborima iz svjetske poezije ova najnovija, u izdanju Nakladnog zavoda Matice hrvatske, predstavlja izuzetan događaj, jer su u njoj prvi put sakupljene najbolje i svjetski čuvene ljubavne pjesme ne samo iz svih područja svijeta sa starom kulturom, nego i iz krajeva gdje se narodni i plemenski kolektivni genij izražava još uvijek anonimno, u ritualnoj ili obrednoj lirici.

Posebna vrijednost ove knjige proizašla je iz vrhunskih dostignuća naših prevodilaca, koji su niz pjesama preveli kongenijalno, ali i sastavljač – pjesnik i izvrsni prevodilac poezije Nikola Milićević – bez sumnje je mnogo pridonio općem dojmu o širini i skladu znalački izvršenog izbora, u okviru danih mogućnosti.

Na gotovo šest stotina stranica nalazimo izvanredno bogatstvo doživljaja, koje nam ne može zamijeniti ni jedna druga knjiga. Zato Milićevićeva antologija opravdano nosi zaštitni znak ZLATNE KNJIGE, koji joj otvara put u svaku biblioteku, do najširih krugova čitalaca zainteresiranih ne samo za poeziju nego i za ljubav, ili točnije – za poeziju ljubavi.

Milićević, Nikola, hrvatski književnik i prevoditelj (Zvečanje kraj Omiša, 27. XI. 1922 – Zagreb, 1. III. 1999). Diplomirao je 1953. jugoslavistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je 1965. doktorirao tezom o Vladimiru Čerini. Radio je kao novinar, lektor, lektor hrvatskog jezika u Bordeauxu i profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1955–88). Bio je član uredništva časopisa Krugovi (1952–58). Redoviti član HAZU-a bio je od 1992. Dobitnik je nagrade Goranov vijenac za cjelokupan pjesnički opus (1998) i Nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo (1994).

Prvu zbirku (dječjih) pjesama objavio je 1952 (Zlatna grana), a generacijski nastupio 1953. zajedničkom zbirkom Pod ravnodušnim zvijezdama sa Slobodanom Novakom i Vlatkom Pavletićem. Zbirke Obećanja žute zore (1956) i Snijeg i crna ptica (1964) obilježile su ga kao pjesnika određenoga zavičajnom tematikom.