Živjeti bez poezije – Peter Handke

Stanje proizvoda: lijepo očuvano, potpis prijašnje vlasnice u kutu.

Handke [ha’ntkə], Peter, austrijski književnik (Griffen, Koruška, 6. XII. 1942). Javio se 1960-ih kad se pridružio umjetničkom udruženju Forum Stadtpark u Grazu, gdje je studirao pravo. Živio potom u Düsseldorfu, Berlinu, Parizu, Salzburgu, danas u Chavilleu kraj Pariza. Prozaik, pjesnik i dramatičar, svim književnim oblicima pristupa iz jezika, zamjenjujući subjektivni opis strogom lingvističkom preciznošću »označavanja stvari«, čime je postigao nov i autentičan izraz. Time je izazvao svojevrstan prevrat i u pjesništvu i u pisanju za kazalište. Agresivni nonkonformist, problem odnosa prema jeziku poistovjećuje s odnosom prema stvarnosti. Razorivši kazališnu i poetsku iluziju, u kasnijim romanima, stihovima i komadima razotkriva i prokazuje uvriježene formule svijesti.

Pročuo se prvim dramskim tekstom Psovanje publike , potom romanom Pokućarac te novelama Pozdrav nadzornomu odboru  1967. Drama Kaspar (1968), o poznatom slučaju čovjeka koji mora naučiti govoriti, donijela mu je svjetski glas. Zbirka pjesama Unutrašnji svijet izvanjskog svijeta unutrašnjosti novi je glas suvremenoga pjesništva, kao i drama/pantomima sastavljena od didaskalija Štićenik hoće biti tutor, te roman Strah golmana pred jedanaestercem . Visok umjetnički domet ostvario je i u kasnijim djelima, primjerice drami Kas preko Bodenskoga jezera (Der Ritt über den Bodensee, 1971), prozi Pouka brda Sainte-Victoire (Die Lehre der Sainte-Victoire, 1980), kojoj je sadržaj uspon na istoimeno brdo sa slavne Cézanneove slike, romanima Ponavljanje (Die Wiederholung, 1986), Moja godina u Ničijem zaljevu (Mein Jahr in der Niemandsbucht, 1994), Kradljivica voća ili Jednostavno putovanje u unutrašnjost (Die Obstdiebin oder Einfache Fahrt ins Landesinnere, 2017), drami Još uvijek oluja (Immer noch Sturm, 2010)

. Jedan je od književnika koji su ponajviše utjecali na suvremenu europsku književnost, posebice na autore koji se javljaju 1970-ih i 1980-ih. Dobitnik Nobelove nagrade za književnost za 2019. Za raspada Jugoslavije, Handke se knjigom Pravda za Srbiju (Gerechtigkeit für Serbien, 1996) postavio na stranu Miloševićeva režima, što je nastavio i kasnije, izazivajući polemičko čuđenje velikoga dijela europske javnosti, pa je i dodjela Nobelove nagrade izazvala prijepore.