Živa metafora | Paul Ricoeur

Stanje proizvoda: rabljeno, vrlo dobro.

Predgovor naslova Živa metafora:

Studije koje nudimo čitaocu proizišle su iz seminara održanog na sveučilištu u Torontu u jesen 1971. godine. pod pokroviteljstvom Odsjeka za komparativnu književnost. Zelim se ovom prilikom najsrdačnije zahvaliti profesoru Cyrusu Hamlinu, svojemu domaćinu u Torontu. Ta su se istraživanja nastavila i preko predavanja koja sam kasnije održao na sveučilištu u Louvainu, zatim na sveučilištu Paris X u okviru mog Seminara fenomenoloških istraživanja i, na- posljetku, na sveučilištu u Chicagu na katedri Johna Nuveena.

Svaka od ovih studija razvija jedno određeno stajalište i predstavIja cjelinu za sebe. Svaka je od njih istodobno i segment jednog jedinog puta. Koji započinje u klasičnoj retorici, prelazi preko semio- tike i semantike da bi na kraju došao do hermeneutike. Prijelaz s jedne discipline na drugu slijedi prijelaz odgovarajućih jezičnih jedinica: riječ, rečenica, diskurs.

Retorika metafore uzima riječ za jedinicu referencije. U skladu s time, metafora se svrstava među figure diskursa u jednoj jedinoj riječi i definira se kao trop po sličnosti. Kao figura, sastoji se od pomaka i od širenja značenja riječi. Njezino tumačenje, prema tome, spada u teoriju supstitucije.

Toj prvoj razini odgovaraju dvije prve studije.

Prva je studija »Izmedu retorike i poetike posvećena Aristotelu. On je, zapravo, metaforu definirao za cijelu kasniju povijest zapadne misli na temeljima jedne semantike koja kao temeljnu jedinicu uzima riječ ili ime. Osim toga, njegova se analiza smješta na križištu dviju disciplina – retorike i poetike koje imaju različite ciljeve: »uvjeravanje u usmenom diskursu i mimêsis ljudskih akcija u tragičnoj poeziji. Smisao toga razlikovanja ostaje ne dorečen sve do sedme studije, u kojoj se definira heuristička funk cija poetskog diskursa.

Druga je studija… Zalaz retorike… posvećena posljednjim djelima o retorici u Evropi, posebno u Francuskoj. Djelo Pierrea Fontaniera Figure diskursa (Figures du discours) uzeto je kao temelj za raspravljanje. Dokazivanje se razvija u dva osnovna pravca. Ponajprije se želi pokazati da retorika doseže vrhunac u klasifikaciji i taksonomiji, utoliko ukoliko se usredotočuje na figure otklo na ili trope, tako da je značenje neke riječi pomaknuto u odnosu prema njezinoj kodificiranoj upotrebi. S druge se pak strane želi