Spremanje zimnice urođeno je čovjeku. Kupovanjem jeftinih sirovina u sezoni i pripremanje domaće zimnice dobivamo kvalitetne proizvode koji su često dvostruko jeftiniji, ali i ukusniji od industrijskih. Spremajmo sami zimnicu, vratimo se kulinarskim okusima i mirisima iz vremena naših baka i živimo kvalitetnije i sretnije.
Ova knjiga je praktičan priručnik za izbor svega onog što želimo spremiti za zimu i kako kojim postupkom možemo osigurati uspjeh u tom poslu. U knjizi su obrađeni svi postupci konzerviranja koji se mogu primjenjivati u domaćinstvu.
Posebno je obrađeno “kolinje”, mesna zimnica od svinje, zatim ukuhavanje voća, povrća, konzerviranje šećerom bez kuhanja, alkohol iz voća i voće u alkoholu, kiselenje, konzerviranje solenjem i slično.
Zimnica je zaliha hrane koja se još od drevnih vremena ostavlja za zimu kada nam svo voće i povrće nije dostupno. Iako se danas svježe i konzervirano voće i povrće može naći u trgovinama tijekom cijele godine, priprema zimnice još uvijek je duboko ukorijenjen običaj u našim krajevima.
Povrće i voće čini nezamjenjiv dio kvalitetne i uravnotežene prehrane. Ubrano na vrhuncu svoje zrelosti, ono nije samo izgledom najatraktivnije već je i udio blagotvornih nutrijenata maksimalan. U današnje doba možemo tijekom cijele godine kupiti gotovo sve vrste voća i povrća iz uvoza. Ipak kupovanje svježeg voća i povrća kada ono nije u sezoni odnosno u zimskim mjesecima nije bez mane: dugotrajna razdoblja transporta, skladištenja i hladnoće negativno se odražavaju na nutritivne vrijednosti.
Popularno je vjerovanje da je svježe povrće i voće uvijek nutritivno vrednije od procesiranog. No, rezultati brojnih znanstvenih radova upućuju da tome ne mora biti tako. Istina je da prvi korak konzerviranja koji podrazumijeva izlaganje povrća visokoj temperaturi rezultira značajnim gubitkom termoosjetljivih vitamina posebice vitamina C i B2, no činjenica je da je gubitak ostalih esencijalnih nutrijenata relativno malen.
Dodatno, sadržaj mikronutrijenata i prehrambenih vlakana, što je osobito bitno, ostaje stabilan tijekom dvije godine čuvanja proizvoda. To osobito vrijedi za minerale koji i inače bolje podnose termičku obradu i skladištenje. Slično mišljenje dijele i brojne institucije.
