Žeđ – Ivo Andrić

Stanje proizvoda: izvrsno.

Žeđ je, poput Mosta na Žepi, pripovijetka koja se bavi povijesnom tematikom. Uz događaje koji prate priču o bitci protiv hajduka, paralelno pratimo i priču o unutarnjem svijetu komandirove žene koja se bavi temom ženske seksualnosti. Život komandirove žene svodi se na iščekivanje njegova dolaska. Ona je usamljena i ni u čemu ne pronalazi radost. Koliko nju muči patnja zbog zanemarenosti od strane muža, toliko njega muči kako uhvatiti hajduke i steći slavu.

U MUSAFIRHANI

Otkako je, lani u proljeće, novi gvardijan pre-zidao musafirhanu. i odijelio je još bolje od manastira, bijaše je potpuno prepustio fraMarku, da je redi i upravlja.

Fra Marko Krneta je bio sestrić pokojnog biskupa FraMarijana Bogdanovića. Kako je bio jedino muško u familiji, biskup ga uze još kao dječaka u manastir. Da uči i poslužuje. Ali i pored biskupove zaštite i pažnje, mladić nije napredovao nikako. Bio je svojeglav i tup, mucao je u govoru i prskao pljuvačkom, nit je imao glasa ni sluha, tukao je mlađe i nije slušao starije. Niko ga nije mogao odviknuti od čobanskih psovki. Samo su mu neprestano tje- šnjale pamuklije i kraćao habit.

-Nit utjera račvast kolac u zemlju, ni tvog

fra-Marka u sveti red

poručivao je biskup sestri, koja i umrije žaleći što joj i sin neće postati biskup. Ogorčen, biskup odluči da pokuša još jedno: da ga pošalje u Rim, ne bi li se u tuđini dozvao i popravio….

Autor

Ivo Andrić (Travnik, Bosna i Hercegovina, 1892 – Beograd, Srbija, 1975), veliki europski pisac, školovao se u Višegradu, Sarajevu, Zagrebu, Beču, Krakovu i Grazu gdje je doktorirao. Od 1920. do 1941. radio u diplomatskoj službi Kraljevine Jugoslavije u Rimu, Bukureštu, Grazu, Parizu, Madridu, Bruxellesu, Ženevi i Berlinu. Prve književne radove objavljuje 1911. Nakon zbirki Ex Ponto (1918) i Nemiri (1920) piše prozu u kojoj realistički opisuje povijesni i kulturni život Bosne. U romanima i novelama često se koristi kronikama i povijesnim činjenicama. Vrline su Andrićevih proznih djela stilska dorađenost, vještina psihološkog portretiranja i naturalistička uvjerljivost. Nobelovu nagradu za književnost dobio je 1961. godine. Andrićeva su djela prevedena na pedesetak svjetskih jezika.