O Josipju Jurju Strossmajeru, bi skupu Biskupije |akova~ke i srijemske, meceni i politi~aru, ispisano je bezbroj stranica od ljudi razli~itih provenijenci ja i struka. Unato~ toga, ili mo`da ba{ zbog toga, po svemu sude}i, jo{ uvijek nije pouzdano davati aksiolo{ke sudove o cjelokupnoj djelatnosti toga, u hrvat skoj povijesti 19. stolje}a intelektualno i djelatno zasigurno najmarkantnijeg lika. Razloga tomu je vi{e. Ponajprije, Strossmayer je bio velik ~ovjek, a ka rakteristika je velikih da ne podlije`u uobi~ajenim {ablonima koji su, kada su u pitanju tzv. obi~ni ljudi, jo{ koli ko-toliko funkcionalni. ^injenica {to je bio ispred svog vremena uzrok je dodatnoj konfuziji, kako kod ve}ine njegovih suvremenika koji ga, objektivno, nisu moglipratiti, tako i dana{njih istra`iva~a koji vrednuju njegovo djelo s gotovo stoljetne distance. Prednost, koja je nesumnjivo na strani ovih po tonjih, za sada nije primjereno kapitalizirana. Ako izuzmemo one koji su pisali o Strossmayeru s pozicija dnevno-politi~kog pragmatizma, ili pak one koji naprosto nisu dorasli tom poslu, naj~e{}i propusti, posebice publicista, rezultat su krivog pozicioniranja biskupove aktivnosti koja je neraskidivo vezana za politi~ke procese druge polovice 19. stolje}a. Dakako, ponajprije u Hrvatskoj