…Došla sam s mora.Crna sam kao crnkinja. A kosa mi je plava. I sva sam još morska. Morskozaljubljena, zapletena u ribarske mreže, začarana jednim Ivanom iz Rovinja.Jednim Markom iz Splita.Hm, i jednim Kristijanom iz Pule.Ups!Nisam to smjela priznati. Trebam glumiti pristojnu djevojčicu, počinje škola, a meni se neeeee ideeee u školu.Neee ideee!Otišla sam teti doktorici sama samcata i rekla da bih uzela bolovanje. Moja mama često uzima bolovanje i onda hoda po stanu u najgroznijim kućnim haljinama, posprema, poziva goste i potajno piše pjesme. Telefonira. Kad je netko nazove namješta iznemogli glas i izmišlja da ima temperaturu i da je bole kosti. Zaključim li da laže, objašnjava mi kako je umorna od života, a biti umoran je bolest…..

Sanja Pilić Zar baš moram u školu? Teti doktorici objasnila sam da sam umorna od škole koja nije još ni počela, a da sam totalno neu- morna od ljeta. Zatim sam joj priznala da sam zaljubljena, a ču- la sam da se i to smatra bolešću pa sam je zamolila jedno bolovanje od desetak dana. Teta doktorica je razrogačila oči, otvorila usta i uzdahnula: – Oh! Ah! Uh! Što vama djeci pada na pamet? Ti si jednostavno predugo bila na moru. Nedostaje ti disciplina. Zdrava si kao dren, hm, iako bi mogla bi- ti nešto deblja… – Deblja? – Da.

U knjizi Zar baš moram u školu? Sanje Pilić doznajte kakve brige muče glavnu junakinju koja nakon zanimljivog i ispunjenog ljeta provedenog na moru treba krenuti u školu.