Iz knjige: Za umorne

Čovjeku je nužan odmor. »ldite na osamljeno mjesto i odmorite se«, govorio je Isus svojim učenicima. Svakog ljeta mnoštvo ljudi izlazi iz gradova, odlaze sa svojih radnih mjesta da bi se u planinama, na selu ili na moru odmorili.

Jedni u odmoru vide provod. Oni imaju puno novca i misle da je odmor u tome da idu na gozbe, da plešu, da budu u gužvi, da velikim brzinama jure po autocesti, da se provode po zadimljenim kafıćima i još zadimljenijim diskačima.

Drugi misle da je odmor u tome da se opuste i u svom moralu, da tada smiju pokazivati svoju golotinju, biti nevjerni svojoj obitelji, braku, da tada smiju pušiti i opiti se, biti nečovječni i slabići. Oni to smatraju slobodom.

Čudno je kako se ropstvo i sloboda često izjednačuju.

Treći idu na odmor u čežnji da nađu malo mira, da budu daleko od onih koje susreću svaki dan, da pronađu svoju vlastitu dušu, da uvide čiji su, da pronađu Boga i da znaju kamo to idu. Neki bi htjeli ispuniti svoja pluća kisikom, svoju dušu mirom i molitvom, a svoje dane čitanjem dobre knjige.

Jedni žele na odmoru upoznati nove ljude, narode i jezike, poći na mjesta gdje će ih zabljesnuti kulture starih vremena, odakle će se vratiti obogaćeni novim spoznajama, doživljajima i s bogatstvom u srcu.

Neki si zamišljaju godišnji odmor u plivanju, ronjenju, jedrenju, boravku na jahti ili na izletima, drugi opet negdje uz izvor vode, uz potok, rijeku, na golf igralištu, ili u tišini neke osamljene kuće.