Davor Runtić je Vinkovčanin, koji je, kaže, “mladost proveo u Osijeku”, a nedavno je, vjerovali ili ne, objavio već 43. knjigu vezanu uz Domovinski rat. “Istočnoslavonska ratna kronika” Vukovar – Vinkovci 1990.-1998., knjiga treća, ima za temu, kako i naslov govori, generalno istočnu Slavoniju u najtežim danima rata, a daleko najveći prostor imaju posebice Vukovar te Vinkovci i Osijek.

“Neki se počinju baviti time u posljednje vrijeme i onda kažu kako su nešto otkrili. Pa jedan tako kaže: Mladi Hrvati ne znaju gotovo ništa o Vukovaru, teško da znaju kada je pao grad, a za Blagu Zadru još su poneki i čuli. Sad, da to kaže netko tko nije bio tu ili nema veze s Hrvatskom, ali je činjenica da tolike godine osmi razredi iz cijele Hrvatske dolaze u Vukovar, a i bio sam u nizu škola i uvjerio se da djeca – znaju. I mogu reći da i odlično znaju, s obzirom na to da u udžbenicima nemaju dovoljno informacija, no doista se ide u Vukovar.

Možda ne znaju dovoljno o nekim drugim gradovima, no Vukovar je tema kojoj se i u školama, osobito tih dana, poklanja dosta pozornosti. Prema tome, neki, da bi sebe osobno promovirali, misle da će tek kada oni nešto naprave, djeca o Vukovaru znati sve što treba. To je glupost. Moje prve dvije knjige su objavljene još 1992. godine. A knjiga ‘Kako smo branili Vukovar‘, koja je bila najtraženija knjiga u Hrvatskoj, izišla je 1994. godine. Kako bi netko poslije toga rekao kako mi nemamo napisano ništa o Domovinskom ratu. I to se ponavlja, a to apsolutno ne stoji. Mnogi su ljudi pisali, a vrlo rijetki su oni koji sebe nisu stavljali u prvi plan.

prezeto s: https://www.glas-slavonije.hr/498480/1/Kada-postoje-zivi-svjedoci-nijedan-ih-dokument-ne-moze-zamijeniti