Glavna junakinja, sredovječna domaćica i njegovateljica u staračkom domu, Maggie Moran je tipični primjer gornje tvrdnje: zadovoljna u objema ulogama, počinje gubiti tlo pod nogama kad shvati da su joj djeca odrasla i da je više ne trebaju, barem ne u njezinim klasičnim ulogama. Ira, njezin muž, preuzevši obiteljski posao izrade okvira za slike i goblene, smatra da je protratio život jer nije studirao medicinu – povremeno se osjeća klaustrofobično kao hranitelj vlastite obitelji te svog oca i dviju neudanih sestara i tek u rijetkim trenutcima uspijeva si priznati kako nikad nije bio lišen izbora i kako je svoje izbore učinio samostalno i svjesno, isključivo iz ljubavi prema svojoj obitelji.

Ovo je i knjiga o gubitcima: Maggiena prijateljica Serena izgubila je muža, pa je njegov pogreb i neposredan povod knjizi; Maggien sin Jesse izgubio je priliku biti muž svojoj supruzi Fioni i njihovoj kćeri Leroy, a Maggiena kćer Daisy, iako pomalo na marginama događanja u ovoj knjizi, gubi vlastito djetinjstvo u obiteljskom domu i upućuje se u koledž.

preuzeto s: https://blog.dnevnik.hr/bookeraj/2011/01/1628829258/anne-tyler-vjezbe-disanja.html