Rođen u Pragu u bogatoj židovskoj trgovačkoj obitelji, pjesnik, esejist, dramski pisac i pripovjedač Franz Werfel (1890.-1945.) u mladosti je prijateljevao s Gustavom Meyrinkom, a 1911. zbirkom pjesama “Prijatelj svijeta” postao je jedan od začetnika ekspresionizma. Dvadesetih godina nastanio se u Beču i posvetio dramskom pisanju (“Čovjek zrcalo”, 1920.), no ubrzo napušta ekspresionizam i počinje pisati pripovjednu prozu tradicionalne forme.
Werfel [vε’rfəl], Franz, austrijski književnik (Prag, 10. IX. 1890 – Beverly Hills, SAD, 26. VIII. 1945). Potomak trgovačke židovske obitelji. Živio u Beču; nakon pripojenja Austrije Trećemu Reichu izbjegao u Francusku, zatim u SAD.
Slavu je stekao zbirkama poezije Prijatelj svijeta (Der Weltfreund, 1911) i Mi jesmo (Wir sind, 1913), ekspresionističkoga izraza prožeta panteističkim patosom humanistički orijentiranoga utopizma. Nakon ekspresionističke faze (uz liriku, drama Čovjek zrcalo – Der Spiegelmensch, 1920., i dr.), okrenuo se pripovjednoj prozi tradicionalnoga izraza s vjerskim, biografskim i povijesnim temama te metafizičkom pozadinom. Od romana ističu se Barbara ili pobožnost (Barbara oder Die Frömmigkeit, 1929) i Četrdeset dana Muse Dagha (Die vierzig Tage des Musa Dagh, 1933). Ostala djela: zbirke pjesama Dan suda (Der Gerichtstag, 1919), Zazivanja (Beschwörungen, 1923), San i buđenje (Schlaf und Erwachen, 1935); pripovijetke Smrt malograđanina (Der Tod des Kleinbürgers, 1927), Žalobna kuća (Der Trauerhaus, 1927).
