Učio je igrati šah od svoje 6. godine. Mnogo je naučio o šahu od svog oca i učio je čitajući šahovske knjige iz očeve biblioteke. Njegov otac je 1912. pobijedio Aleksandra Aljehina na jednom od turnira. Smislov je bio operski pjevač, iako je šah postao njegova glavna preokupacija kada je doživio neuspjeh na audiciji za Boljšoj teatar 1950. godine. Jednom prigodom je rekao: “Uvijek ću živjeti između šaha i glazbe”. Jednom je pjevao na švicarskom radiju. Porazio je Botvinika 1957. i postao svjetski prvak u šahu, ali je u revanšu izgubio titulu godinu dana kasnije.

Bio je poznat po svom pozicijskom stilu, kao i po igranju završnica, ali mnoge od njegovih partija karakterizira spektakularan taktički udarac. Nemjerljiv je njegov doprinos u teoriji šahovskih otvaranja, uključujući Englesko otvaranje, Grünfeldovu obranu, Španjolsku partiju i Sicilijansku obranu.

Smislov je 1948. godine igrao turnir za svjetskog prvaka kako bi se odlučilo tko će biti Aljehinov nasljednik. Završio je na drugom mjestu iza Botvinika. Poslije pobjede na turniru kandidata 1953. u Zürichu, 1954. godine igrao je za titulu s Botvinikom. Pošto se meč završio neriješeno, Botvinik je zadržao titulu. Igrali su ponovo 1957. (Smislov je ponovo pobijedio na meču kandidata u Amsterdamu 1956.) i ovoga puta Smislov je pobijedio rezultatom 12.5:9.5. Naredne godine Botvinik se revanširao i vratio titulu rezultatom 12.5:10.5.

Na šahovskim olimpijadama Smislov je pobijedio u 69 partija, imao 42 remija i izgubio samo 2 partije.

Na turnirima za prvaka svijeta Smislov je imao skor od 24 pobjede, 44 remija i 21 poraza. Njegov najveći rejting bio je 2690. Njegova uspješnost u postotcima iznosi 60%.

Smislov je bio jedan od najaktivnijih i najjačih velemajstora na svijetu. Vrlo malo igrača ima takvu životnu snagu da toliko dugo zadrži najviši nivo i kvalitet partija koje igra, kada bi većina običnih ljudi otišla u mirovinu.