Važno je naići na Thomasa – Carmen Klein

Stanje proizvoda: vrlo dobro.

Iz naslova Važno je naići na Thomasa:

Zoran, Zoraaan, vrištala sam dok me manijak naganjao stepeništem, Zoraaan, otvori odmah, brzo, Zoraan. Drugi kat iza visokog prizemlja mrak usred stubišta, sopot zadihanog manijaka iza mene, ja u ludom grču živaca, Zoran otvori odmah. Prema četvrtom katu. Odozgo se smiješi dobroćudan veliki četverokut svjetlosti između rukohvata, tegle s raznim biljkama i cvijećem za ukras. Svjetlost dolazi kroz staklene prozore ispod terase. Još malo. Zoraan, brzo.

Četvrti plato, ruka manijaka iza mene. Blizumene. Zoran, otvori. Ne znam koji stan je njihov od četiri stana na katu, kuda da trčim, prvi put sam, nemam vremena za čitanje prezimena po vratima, ruka manijaka dohvatit će meu idućih nekoliko trenutaka kada se ponovo ispruži i spusti. Sve bliže. Zoraaan…! Pobogu i dođavola, tko je kod njih uopće kod kuće…?
Koji je njihov stan od četiriju, u kojem uglu?

Zadnji stan na katu. Stan u zadnjem dijelu kata, ili početnom. Zoraaan! Zoran otvara širom vrata stana. Ulijećem u otvoren svijetao stan u zadnjem kutu na zadnjem katu. Zoran zatvara vrata, smireno. Stojim u svijetlom predsoblju.

Još svjetlije od stubišta na zadnjem katu. Odmah percipiram da je cijeli stan veoma svijetao, u staklu, s bijelo obojenim zidovima i vratima, nebu pod oblake. Svjetloplavo nebo s bijelim oblacima koji ukrašavaju i usvjetljavaju takve divne vedre ljetne dane bez kiše.
Manijak je ostao vani, na stubištu. Zoran je zatvorio vrata. Manijak ne može više ništa.