Cervantes y Saavedra [ϑεrβa’ntes i saaβe’δra], Miguel de, španjolski pisac (Alcalá de Henares, između 29. IX. i 9. X. 1547 – Madrid, 23. IV. 1616). Skromna podrijetla, školovao se u Valladolidu, Sevilli i Madridu. U pratnji kardinala Acquavive otišao je 1569. u Italiju, gdje je 1570. stupio u španjolsku vojsku. Sudjelovao 1571. u Lepantskoj bitki, u kojoj je izgubio lijevu ruku i poslije dospio u sužanjstvo u Alžiru (tadašnjoj Berberiji), gdje je proveo 5 godina. Otkupljen nakon nekoliko pokušaja bijega, živio je skromno uz poniženja i nepravde.

Cervantesov opus dijeli se na pjesništvo, dramska djela, kratke proze, tzv. uzorite novele i romane. Cervantesove su pjesme prigodnice: uvodni soneti za knjige njegovih prijatelja, poslanice, stihovani komentari povijesnih događaja i sl. Najpoznatiji je sonet Grobnomu humku Filipa II. u Sevilli (Al túmulo de Felipe II en Sevilla). Ep Put po Parnasu (Viaje del Parnaso, 1614), s više od tri tisuće stihova, temelji se na starijoj talijanskoj pjesmi C. Caporalija. U gotovo svim Cervantesovim djelima mogu se naći stihovi u tada pomodnim starim španjolskim i talijanskim metrima.

Cervantesa drže najboljim španjolskim dramatičarom prije Lope de Vege. Napisao je 10 ovećih komada i osam jednočinki, tzv. entremeses. Osim potonjih, sva su ta djela napisana u stihu. Alžirski događaj (El trato de Argel, jamačno 1580), obrađuje život islamskoga svijeta s motrišta kršćanina. Cervantes je iskustvo arapskog sužanjstva iskoristio za gradnju zapleta. Opsada Numancije (El cerco de Numancia), jamačno između 1580. i 1587., vrsna je tragedija u kojoj je riječ o obrani starosjedilaca Iberskoga poluotoka od rimske opsade.