Biljana Romić, III program Hrvatskog radija, Bibliovizor, 20. 1. 2007

“Ivana Brlić-Mažuranić zapravo je ime koje desetljećima obilježava djetinjstva u ovim krajevima, naša je mašta pothranjivana tim čudnovatim zgodama šegrta Hlapića, a s Jašom Dalmatinom i Indija je postala neko naše carstvo. No, uvijek se pomalo čini da u klasičnome kanonu hrvatskih književnih imena ime te spisateljice biva uvijek u drugome planu. Premda, riječ je o najprevođenijoj književnici s ovih prostora i jedinoj koja je u svoje doba doživjela panegirične recenzije u najistaknutijim svjetskim kulturnim i književnim novinama i časopisima. U tom potiskivanju nimalo malu ulogu ima činjenica da je riječ o autorici, dakle ženi, i još k tome autorici onoga dijela književnosti koji se još uvijek ne shvaća posve ozbiljnim ili jednakovrijednim – dječjoj književnosti. Apsurd je u tome što je Ivanino djelo zapravo i za “velike” i za “male”. Riječ je o onoj dvojnosti koja nije strana mnogim svjetskim autorima koji su navodno pisali za djecu da bi zapravo svojim proizvodom privukli barem gotovo jednaku pozornost odraslih. Koliko je krhka ta granica toliko su krhke i sve moguće druge granice u ovoj biografiji.

Autorica biografije Sanja Lovrenčić svjesno i namjerno potkopava sva zadana žanrovska ograničenja. Naslov daje naslutiti da to nije neka gotova, posve zaokružena biografija nakon koje se nema više što reći, ne, kao što i naslov kaže riječ je o potrazi, o stalnoj potrazi, koliko za Ivanom, toliko i o potrazi same autorice za svojim spisateljskim glasom. U maniri kolaža, ili još bolje rečeno, u maniri radijske dokumentarne drame autorica isprepleće svoj svijet i Ivanin svijet (dopustite mi ovu intimizaciju u obraćanju, ali ona je rezultat bliskosti koji Sanja Lovrenčić ostvaruje svojim pristupom pa se on širi i na čitaoca) tako da propitivanje Ivanina odnosa prema pisanju, ali i prema životu, neizbježno postaje podloga da sama autorica na ovoj drugoj narativnoj razini razmatra ne samo svoj odnos prema zadanoj temi nego i prema vlastitom spisateljskom, pa ako hoćete i ženskom životu. Jer ono što je svakako nužna oznaka cijeloga Ivanina stvaralaštva jest njezina ženskost, jest položaj žene u njezino doba i upitna sukladnost ženskoga pozvanja s književnim zvanjem.