»U LOGORU«, drama u tri čina prvi put cjelovito tiskana u knjizi U logoru. Vučjak. Dvije drame (Zagreb 1934). Autorska bilješka u Napomeni navodi da je drama sastavni dio ciklusa Hrvatski bog Mars. Prethodno je u časopisu Danas, 1934, knj. I, br. 1, objavljen samo prvi čin. Praizvedba ove verzije bila je u Osijeku 12. 1. 1937 (redatelj Đ. Petrović). Geneza drame i njezine varijante jedno je od zanimljivijih tekstoloških pitanja cjelokupne »krležijane«.

U Napomeni izdanju Tri drame (Zagreb 1964) stoji: »Za premijeru na sceni beogradskog Savremenog pozorišta, u režiji P. Dinulovića, autor je priredio novu verziju drame, nadopunjujući pojedine partije teksta. Ta se verzija (prolog, prizor sa duhom obješene seljakinje u trećem činu) vraća na koncepciju Galicije«. Praizvedba te verzije bila je 11. III. 1964. u spomenutom kazalištu (točan je naziv kazališta Savremeno dramsko pozorište). Nova varijanta teksta, napisana pošto je knjiga već bila složena i prelomljena, objavljena je u spomenutom izdanju u posebnom Dodatku, s oznakom stranica i redaka za umetak dopuna u osnovni tekst drame. Integrirane i grafički u tekst drame koja, u međuvremenu, ponovno dobiva naslov Galicija, dopune su prvi put na taj način objavljene u izdanju pod naslovom Hrvatski bog Mars. Hrvatska rapsodija. Galicija (Beograd 1977, prir. M. Lončar).

Krležologija se još uvijek intenzivno bavi odnosom između drame Galicija (tj. pra-Galicija, 1922) i varijanata drame U logoru (1934, 1964), odn. od 1977. nove Galicije. Za razliku od starijih analitika koji su tvrdili kako drama U logoru prema Galiciji predstavlja tek »razradu onih realističkih elemenata, koji su već u toj drami postojali u prvoj verziji« (M. Matković), noviji istraživači (B. Hećimović, D. Gašparović, B. Senker i V. Bogišić) zaključuju kako je riječ o doduše dvama tematski i problemski bliskim djelima, ali ne i dramama koje bi se međusobno razlikovale isključivo na razini dviju ili triju varijanata. O genezi drame U logoru doznaje se prvi put svršetkom studenoga 1931. kada Krleža u pismu J. Benešiću u Varšavu spominje »Galiciju u novoj preradbi« i to u kontekstu iz kojega se zaključuje kako je riječ o dovršenu djelu. K., međutim, nešto kasnije, u pismu Benešiću iz Praga u veljači 1932, govori o drami koju je »u jedanaest radnih dana« završio u Brnu (od sredine prosinca 1931. do početka siječnja 1932), sada pod naslovom Kroatenlager. Oba pisma, međutim, jasno dokazuju kako nije riječ samo o preinaci prvobitne Galicije već o novom djelu, koje, međutim, sam K. u Napomeni izdanja iz 1947 (NZH, Zagreb) kvalificira »Galicijom u novoj verziji i pod novim naslovom«. Premda bi se po striktnim tekstološkim načelima (imperativ posljednjega autorskog objavljivanja) drama od 1977. morala zvati Galicija (a i njemačko izdanje iz 1971. naslovljeno je, očito uz autorov pristanak, Galizien), ipak se uvriježio običaj da se Galicijom naziva drama zabranjena uoči zagrebačke praizvedbe 30. XII. 1920, i tiskana jedini put u Kritici, 1922, 3, 4, 5 i 6, dok se naslov U logoru pridaje drami tiskanoj cjelovito prvi put 1934. kao i svim njezinim kasnijim varijantama, premda kazališna praksa od 1977. rabi oba naslova. Prije prvoga integralnog objavljivanja 1934. drama U logoru bila je za proljeće 1933. najavljena u repertoaru Dramskog studija u Zagrebu, međutim do njezine izvedbe nije došlo zbog zabrane rada te izvaninstitucionalne skupine. Iste je godine u zagrebačkom i beogradskom tisku najavljena kao premijera za sezonu 1933/34. u zagrebačkom HNK i beogradskom Narodnom pozorištu, ali ni do tih realizacija tada nije došlo.

Miroslav Krleža hrvatski je književnik, autor najznačajnijih tekstova hrvatske književnosti XX. st. i pokretač mnogih kulturnih inicijativa zasnovanih na kritičkom osvješćivanju hrvatskog društva, što je njegov opus učinilo jednom od središnjih odrednica u izgradnji moderne Hrvatske. Djelujući u uvjetima izrazite društvene podijeljenosti s obzirom na temeljne probleme zajednice, uspio je, ne izbjegavajući prijepore, uobličiti svoju polaznu, estetsku poziciju kao nedvojbenu za pristaše i protivnike, pa je integralnost njegova djela i misli u bitnoj pretpostavci nacionalnoga kulturnoga standarda.