Goran Tribuson pronašao je najbolji mogući put da bi čitateljima predstavio priču o odrastanju i o godinama u kojima je sa svojom klapom, točnije Zumzom i Kompom, počeo učiti svijet ozbiljnih i odgovornih.

Autorova ironija, kojom karakterizira likove, ali ne štedi ni središnjega pripovjedača, odnos prema odgoju koji je iz pozicije odgajatelja uvijek zdrav i jedino moguć, svjedoče nam da je to priča i o bilo čijoj svakidašnjici. Jer, uvijek postoje uzori, neki novi Pop Expressi i Džuboksi. Kao što postoje i sjećanja na djedovu i bakinu kuću s dvorištem u kojem je rasla, ili još uvijek raste, najljepša trava na svijetu. Ili na vrijeme kad se tako lako moglo postati korovom na travi tadašnjeg društvenog uređenja.