Tozuki – Marija Jurić Zagorka
Tozuki, objavljen 1922. godine, je društveni roman čija radnja je smještena u prvim godinama Jugoslavije. Naslov romana je kratica za tajno udruženje švercera, ubojica i potkupljivih ministara koji se nekažnjeno sklanjaju u inozemstvo.
Prokleta je to dinastija. Živjela je od krvi i umorstva, a sada pod slomljenim prijestoljem uništena i mrtva još uvijek vuče za sobom lješine i na njima kani sagraditi novi prijestolj. Na kovčezima s mrtvacima! Ni u snu ne bih pomislio da ima još ljudi koji bi se još danas htjeli za tu dinastiju eksponirati. Razmotri samo tu beskrajnu infamiju: umorenoga čovjeka svoga protivnika šalju u kovčegu baš u Zagreb. Vidiš, to je ona tajnovita tendencija koju si ti naslutio već u Mariboru, a da nisi znao kakvu pogađaš strašnu istinu! To je besprimjerna drska poruka — cinička prijetnja svima nama koji smo se otkinuli od Habsburgovaca i svom smo dušom Jugoslaveni. Ali na ovu poruku ja ću im odgovoriti. Neću mirovati dok ubojicu nemam u šakama. Predzadnja u nizu dosad neobjavljenih knjiga Marije Jurić Zagorke, u izdanju Jutarnjeg lista, donosi nam uzbudljivu priču o tajnoj zločinačkoj organizaciji povezanoj s političkim vrhom. Kao i dosadašnji Zagorkini neobjavljeni naslovi u ovom serijalu vjerujemo da će vas Tozukiočarati i da je vrijedilo čekati sve ove godine ne bi li se napokon po prvi put pojavio izdan kao knjiga i našao u vašim rukama.
Jurić, Marija – Zagorka, hrvatska novinarka i književnica (Negovec kraj Vrbovca, 2. III. 1873 – Zagreb, 30. XI. 1957). Zbog nesređenih obiteljskih odnosa, o kojima je progovorila u autobiografskoj knjizi Kamen na cesti (1938), napustila je Višu djevojačku školu pred sam završetak školovanja. God. 1896. anonimno je u Obzoru objavila članak Jedan časak (Egy Percz), nakon čega je, na preporuku biskupa J. J. Strossmayera, dobila novinarsku službu u redakciji Obzora.
Time je započela uspon u novinarskoj karijeri, opterećen položajem žene u onodobnome društvu. Njezina suradnja u Obzoru bila je vrlo intenzivna tijekom 1898. Uz reportaže sa zagrebačkih saborskih rasprava i ocjene političkog stanja u Madžarskoj, objavljivala je crtice, humoristične skice, kraće autobiografske zapise i podliske. Tih je godina počela surađivati i u najuglednijim književnim časopisima toga doba, Viencu i sarajevskoj Nadi.
