Tišina i njezine olovke – Nova pjesnička zbirka Ivice Prtenjače strukturom podsjeća na zrno kave. Ili, zašto ne – srce koje potiho udara. Dvije se njezine polutke nadopunjuju u skladnoj simbiozi: jedna klijetka otkucava provjerenim metronomom melankoličnog stiha nasukanog na oblutke zaboravljene u ljetnoj jari, a u drugoj autor suvereno, okom pronicljivog promatrača i ne bježeći od vlastite ranjivosti, korača za njega novim područjem pjesme u prozi.

Između njih, kao tajna aorta, ugnijezdila se pjesma Nauti, koja – zagrcnuvši se od brzine i izgubljenoga vremena – kroz metaforu svemirske utrke progovara o onim neizbježnim, predviđenim provalijama u vlastitim životima. Nove Prtenjačine pjesme čekali smo okruglih deset godina, no ta je tišina njegove olovke naoštrila do sitnih sulica, od čijih uboda ostaju ožiljci. Espreso ove knjige jak je i punog okusa, njezin pjesnički puls je stabilan.

Uistinu, zamka za Ivicu je dvosobna. Strašno je. I ja u tome stojim, kao da ću samog sebe smrviti.

Ivica Prtenjača rođen je 27. siječnja 1969. u Rijeci, gdje je studirao kroatistiku na Pedagoškom fakultetu.
Radi od svoje petnaeste godine kao čitač vodomjera, naplatničar plina, dostavljač sladoleda, skladištar, građevinski radnik, galerist, serviser vatrogasnih aparata, trgovac, knjižar, voditelj marketinga, glasnogovornik.
Živi i radi u Zagrebu.

Piše poeziju, prozu, dramske tekstove, novinske kolumne, a često vodi i književne festivale, promocije ili književne sajmove.
Pojedine pjesme, ciklusi ili knjige prevedeni su mu na dvadesetak jezika. Sudjelovao na dvadesetak europskih poetskih festivala i susreta kao pozvani hrvatski predstavnik. Uvršten u više antologija, izbora, pregleda i povijesti hrvatske književnosti.