Ženka gorile, Kala, davno je izgubila svoje mladunče i otada je bila u neprekidnoj potrazi za njime. Tako je bilo i toga dana kada se uputila na jedno nepoznato mjesto iako je odlazak na takva mjesta izbjegavala. Preko visećeg mosta od užadi krenula je prema kućici na stablu jer je od tamo čula neke neobične zvukove koji su joj se učinili kao plač njezinog mladunčeta.

Kada je stigla u kućicu ugledala je velik nered. Pomislila je da se tu odvijala velika borba. Stvari su bile razbacane svuda unaokolo, a neke od njih i u potpunosti uništene i polomljene. U zadnjem dijelu kolibe nalazila se preokrenuta kolijevka iz koje je dopirao plač.

Kala je prišla kolijevci i ugledala maleno bezdlako biće. U potpunosti se razlikovalo od nje, ali odlučila ga je prihvatiti i brinuti o njemu. Čim ga je primila u naručje, ono je prestalo plakati. Zaključila je da mu treba ljubavi.

Tada se začula strašna buka. Bio je to leopard Sabor koji je došao po mladunče. Kala se jako prestrašila i odlučila je odmah pobjeći. Zgrabila je malenog i počela bježati. No, niti leopard nije odustajao. Trčao je za njom sve dok mu Kala ipak nije uspjela pobjeći.

Kala je mladunče odnijela obitelji i predstavila im ga je. Terk, mlada majmunica, odmah ga je zavoljela dok je Kalin muž Kerchak bio pomalo sumnjičav. Na kraju je popustio Kalinim zahtjevima da mladunče ostane s njima iako je odmah rekao da ne želi imati ništa s njime. Za njega je to bilo jedno čudno biće. Kala je mladunče nazvala Tarzan.

Tarzan je polako odrastao u sretnoj sredini. Dane je provodio u igri s pomajkom Kalom i bio je jedno jako zaigrano dijete. Tarzan je oponašao slona pa leoparda što je malo uznemirilo njegovu obitelj gorila. Kerchak ga je mrko gledao, ali zato ga je njegova prijateljica Terk uvijek branila.