Nemoguće je upoznati Vladimira, kao satiričara i humoristu, bez poznavanja njegove porodice, posebno oca. Profesor Nikola Kozomara bio je zanimljiva, koloritna ličnost. Rođen u Vilusima, kod Banjaluke, u aprilu1889. Završio je Veliku realku u Banjaluci, a kao stipendista Srpskog prosjvetnog društva „Prosvjeta“, studije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, Grupa matematika i deskriptivna geometrija. Govorio je njemački i francuski. Službovao kao profesor matematike u Trgovačkoj školi u Livnu i gimnazijama u Banja Luci, Tuzli, Derventi i Prijedoru.

Jedan od idejnih pokretača osnivanja šahovskog kluba u Banja Luci. Prvak Tuzle 1926. Učesnik prvog Nacionalnog amaterskog turnira u Ljubljani. Važio je za jakog kafanskog igrača. Nakon saobraćajnog udesa, u kome ga je od težih posljedica spasio plast sijena (izletio iz automobila), istupa sa ljubljanskog turnira poslije četvrtog kola. Savladao je Aleksandra Aljehina na simultanci u Banja Luci 1931, dok je 1936. poražen. Nakon što ga je pred zoru savladao, Aljehin mu se obratio riječima:“Eto, sad sam izjednačio“! „Neće biti“! Ja sam tukao prvaka svijeta, a izgubio od bivšeg svjetskog prvaka. A tukao sam Vas i u piću“!

Kozomara je, uz Nikolu Pavlića i Martina Rajnera (Reiner), zagrebačkog šahiste, ostavio je najdublji trag u šahovskom životu Banja Luke između dva svjetska rata.

Profesor Kozomara bio je satiričar, humorista i pjesnik. Zbog knjige „Mangupske pjesme“, objavljene 1919 u Tuzli, u disciplinskom postupku kažnjen premještajem, godinom dana zabrane napredovanja u službi i obustavom trećine plate i dodatka na skupoću. Ostao je dosljedan sebi i uoči rata izdao novu zbirku pjesama „Svak svoje zna“.

preuzeto s: https://sahmatlista.wordpress.com/2019/12/18/velemajstor-milan-drasko-vladimir-kozomara-peti-nastavak/