Riječ je o jednom od temeljnih djela teorije kulture. Istodobno može se shvatiti i kao autobiografija i kao lucidna studija o fenomenu fotografije. Riječ je o povijesti i fotografije i fotografiranoga, a autor postavljajući se u fotografiju i motreći simultano iz nje kao i iz prostora/vremena u kojem je snimljeni prizor uhvaćen, kroz tu umnoženu vizuru daje cjelovitu priču o viđenome.

Djelo Rolanda Barthesa (1915-1980), filozofa, književnog kritičara, semiologa i profesora na College de France spoj je analitike i sjajnog stila kojeg karakterizira povezivanje različitog i brisanje žanrova te jezik prepun asocijacija.
Prema mišljenju recenzenata, prijevod je točan i stilski dotjeran te je naša znanstvena i stručna literatura obogaćena, vjerojatno, najprevođenijom i vrlo često citiranom Barthesovom knjigom.