Pojam Mircea Eliadea homo religiosus govori o tome da čovjek uvijek čuva vjeru u opstojnost neke apsolutne stvarnosti, u opstojnost svetog kao svetog koje postojeći svijet neprestano prevladava, ali se u njemu i razotkriva. Eliade nam je otkrio neke nove obzore proučavanja religije i religijske svijesti, te upozorio kako se to područje ne smije i ne može promatrati isključivo sa stajališta kršćanstva kao univerzalne vjere, pa time i s isključivog zapadnjačkoga gledišta.

Pošavši od Eliadeova koncepta religiologije, Aleš Debeljak pokušava rasvijetliti genezu, oblike djelovanja i načine tumačenja fundamentalizma u suvremenom svijetu. Može se reći da kršćanski fundamentalizam pokušava postindustrijsku civilizaciju, utemeljenu na filozofskoj tradiciji prosvjetiteljstva i newtonovske znanstvene paradigme, koju smatra oblikom napada na “autentičnu ljudsku bit“, preoblikovati u skladu s apsolutnim autoritetom Božje riječi – i to čini revolucionarnim aktivizmom.

A što je s islamskim fundamentalizam koji je u žiži javnosti i medija? Dakle, fundamentalizam je u osnovi konzervativna reakcija na izazove modernizacije. Tako valja promatrati i sve pojavne oblike fundamentalizma u islamu. No, Aleš Debeljak upozorava da oni postavljaju prava pitanja, iako ne daju prihvatljive odgovore.

Zbog toga valja ozbiljno promišljati o fundamentalizmu i osvrnuti se na povijest kako bismo danas mogli razumjeti pojmove poput džihada ili džahilijeta. Islamski “sveti rat“ počeo je kao rat između duše i tijela da bi danas pokušao kontrolirati i dušu i tijelo.

Aleš Debeljak je izvanredni profesor na katedri za kulturologiju Fakulteta za društvene znanosti u Ljubljani te voditelj Centra za kulturne i religijske studije. Objavio je osam knjiga kulturoloških eseja i šest pjesničkih zbirki.