Sunce djever i Neva Nevičica – Priče iz davnine 1 – Ivana Brlić Mažuranić

Knjigu je ilustrirala Kristina Restović

Stanje proizvoda: odlično.

Ključnim djelom Ivane Brlić-Mažuranić kritičari smatraju zbirku pripovijedaka “Priče iz davnine”, prvi puta objavljenu 1916. godine, potom 1920., a treće izdanje 1926. godine dopunjeno je i prošireno. I baš zato što su “Priče iz davnine” njezino najljepše i najuspjelije prozno djelo, u kojem je sublimirano i njeno materinsko iskustvo, toplina, profinjena ženska osjećajnost, poznavanje dječje psihe i slavenske mitologije, prva knjiga njenih sabranih djela baš su bajke iz tog remek-djela hrvatske književnosti – Sunce djever i Neva Nevičica te Jagor. Sunce djever i Neva Nevičica nježna je i suptilna bajka o snazi iskrene ljubavi.

Takva bezrezervna, duboka ljubav izdržava sve kušnje i traje zauvijek. Neva Nevičica, iskrena i nevina djevojka iz naroda, odriče se uime ljubavi svega – i roditelja i svjetovnih probitaka. I bi nagrađena! Jagor je bajka koju je autorica dopisala i pridodala “Pričama iz davnine” u trećem, dopunjenom izdanju. Priča je to o dječačiću koji je, ostavši bez majke, trpio maćehinu zloću i očev nemar. A jedino kome se mogao prikloniti i tko mu je pomagao bijahu mala nestvarna bića i životinje.

Ivana Brlić-Mažuranić (Ogulin, 18. travnja 1874. – Zagreb, 21. rujna 1938.) bila je 1913. godine anonimna autorica premda je već imala nekoliko objavljenih knjiga pjesama i priča. No, kad joj te 1913. godine bio objavljen i roman Čudnovate zgode šegrta Hlapića, koji je odmah dočekan s najvećim pohvalama, popularnost joj je naglo porasla.

Iako će svjetsku slavu steći zbirkom bajki Priče iz davnine, koja je prvi put objavljena 1916. godine, Šegrt Hlapić s vremenom je postao Ivanino najpoznatije djelo, u neku ruku autoričin zaštitni znak i zaštitni znak hrvatske dječje književnosti te ujedno najčitaniji hrvatski roman uz koji i danas odrastaju novi naraštaji čitatelja. Dosad je objavljen u stotinjak izdanja te preveden na sve svjetske jezike.