Summa atheologiae – Nekoliko heretičkih rasprava o nemogućnosti Svemogućeg – Boris Dežulović

Stanje proizvoda: kao novo.

“Summa atheologiae” je vjerojatno najtemeljitija, najprodornija i najotrovnija, a još vjerojatnije najbolje napisana i najzabavnija dosad objavljena kritika Katoličke crkve na ovim prostorima. Prava je meta dakle institucija, dok je neostvarivi Stvoritelj tek duda varalica. Okupivši na jednome mjestu tekstove koje je o toj tematici objavljivao kroz zadnjih dvadesetak godina, autor u ponudi ima široki asortiman religiozno intoniranih gadosti, pa se na stranicama knjige ubitačnim tempom smjenjuju prizori ratnoga i poratnog huškanja, amoralnog posvećivanja zločina, bezočnog ideološkog silovanja, neumoljivog liturgijskog zaglupljivanja, neobuzdane nacionalističke histerije, prozirne biskupske hipokrizije… koje Boris strpljivo i bez milosti secira, razlažući ih na proste faktore i prokazujući u njihovome mračnom apsurdu. – Viktor Ivančić, Autograf

“Dežulovićevo pisanje nije vrijedno nikakve posebne raščlambe, te bi ulaženje u raspravu sa sadržajem koji je u njemu iznesen netko mogao shvatiti kao davanje vrijednosti nečemu što je uistinu bezvrijedno.” – Kardinal Josip Bozanić (zagrebački nadbiskup)

“Volim Dežulovićev ateizam: kao što ne bi bio moguć izvan modernog teizma – ne bez, već izvan – tako ni emancipirano kršćanstvo ne bi bilo moguće bez izazova negacije Boga. A ništa Borisa ne može iznervirati kao teza o kršćanskoj naravi njegova ateizma.” – Claudio Battistelli (Papinsko sveučilište Gregoriana)

“Dežulović je katolik jedan kroz jedan, ili kako bi to stariji teološki pisci kazali – totus catholicus.” – Fra Drago Bojić

Boris Dežulović (Split, 1964.) hrvatski novinar i pisac. Jedan je od suosnivača Feral Tribunea i redoviti kolumnist u hrvatskim, bosansko-hercegovačkim, slovenskim i srbijanskim medijima. Godine 2003. objavio je „Christkind“ (Durieux), znanstvenofantastični roman o putovanju kroz vrijeme i etičkim dilemama vezanim za mogućnost ubojstva Adolfa Hitlera kao bebe. Knjige, pripovijetke, pjesme i eseji prevedeni su mu na njemački, talijanski, francuski, engleski, grčki, poljski, ukrajinski, slovenski i makedonski jezik.