Za kršćane je značenje Isusa iz Nazareta uvijek ležalo koliko u njegovu životu, toliko i u njegovoj smrti. Ali, kako to S.G.F. Brandon pokazuje u ovoj briljantnoj i originalnoj – pa i kontroverznoj – studiji, događaji koji su doveli do njegove smrti na križu jednako su važni za povjesničara, koliko za teologa ili običnog vjernika. Naime, uravnoteženo tumačiti Isusov život i karakter nije moguće ako se brižljivo ne razmotre okolnosti njegova pogubljenja.

Je li Krist osuđen na smrt jer je pobudio mržnju u čvrsto uspostavljenom židovskom vjerskom poretku? Ili zato što je propovijedao bunu protiv rimske uprave u Judeji? Četiri Evanđelja – naši jedini izvori o suđenju, koji potječu gotovo iz istog vremena – htjela bi nas uvjeriti u prvu, radije nego u drugu, ponešto čudnu i zbunjujuću mogućnost. Međutim, kritički ispitujući i uspoređujući Evanđelja, te povezujući njihove prikaze sa stvarnim političkim prilikama u Judeji, koju su okupirali Rimljani, profesor Brandon vješto odmata povijesne činjenice od rane kršćanske propagande i pavlinske teologije. Postupajući tako, daje nam uvjerljiv odgovor na središnje pitanje: Je li Isus umro zato što je bio otvoreni neprijatelj Rima, ili zato što je postao žrtvom židovskog neprijateljstva?