Stranac – Albert Camus

Stanje proizvoda: kao novo

U strogo književnoumjetničkome smislu roman Stranac najbolje je Camusjevo djelo. To je priča o činovniku Meursaultu koji dobiva obavijest da mu je umrla majka u ubožnici. Odlazi na pogreb, ali ljudi se čude njegovu hladnomu držanju: nije se rasplakao, nije želio majku čak ni vidjeti, razmišljao je jedino o tome da je majka ovdje živjela kako je mogla i sebi nema što predbacivati. Kada se vratio s pogreba, pošao je na plažu gdje je susreo djevojku Marie s kojom je radio i koju je držao simpatičnom. Stoga odlaze u kino, a na kraju dana završavaju u njegovu stanu. Nakon toga uvučen je u svađu svojeg susjeda Raymonda koji ga uskoro poziva da dođe u vikendicu na plaži njegova prijatelja Massona.

Raymond mu povjeri da ga progoni skupina Arapa koji su prijatelji brata njegove ljubavnice. Izbija tučnjava, Raymond je ozlijeđen i želi se osvetiti. Meursault ga tada nagovori da mu preda pištolj da ne bi došlo do još veće nevolje. Međutim, šetajući se plažom, Meursault susreće Arapina koji poteže nož. Zaslijepljen suncem Meursault puca u nj i ubije ga, a potom ispali još četiri hitca.

Drugi dio romana posvećen je Meursaultovu boravku u zatvoru. Ne shvaća ozbiljnost situacije. Njegova djevojka, Marie, posjećuje ga. Tužiteljstvo se raspitalo o njegovu životu. Zato tužitelj na suđenju neprestano naglašava kako je bešćutan jer nije plakao za majkom, a dan kasnije našao je ljubavnicu. Izmišljena je čitava tobožnja urota s Raymondom o ubojstvu s predumišljajem i Meursaulta na kraju osuđuju na smrt.

Zatvor, suđenje, pa i osudu Meursault prima smireno ne shvaćajući da se sve to događa njemu. U tome je sam sebi stranac. Jedino se razjari kada mu ispovjednik nudi utjehu: u srdžbi tada spominje da su ga zapravo osudili zato što nije plakao za majkom, da ga dubinski ne razumiju jer nije živio u iluzijama i da mu je na kraju svejedno jer je proživio život kako je mogao, oslobođen iluzija. Zaključuje da će ga, dočeka li ga gomila povicima mržnje prije pogubljenja, to nekako učiniti čak i sretnim.

Albert Camus, francuski književnik i filozof, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1957. godine. Poznat je po karakterističnom stilu pisanja i tematikama svojih djela. Čitav njegov opus temelji se na ideji apsurda ljudske egzistencije. Modernog čovjeka naziva bludnim, ciničnim monstrumom, a kao suprotnost svijetu današnjice evocira antičku Grčku, koja je “u svemu znala naći pravu mjeru”.