Jedno od najpoznatijih – i najzloglasnijih – djela iz povijesti književnosti, Stradanja mladog Vertera, Patnje mladog Werthera, bilo je Goetheovo prvo pripovjedačko djelo objavljeno 1774. godine. Roman je bio savršeno tempiran, opisujući i potpuno obuhvaćajući europsku maštu prikazujući opasno osjetljivu mladež u pokušajima samoubojstva. Bio je to njegov neposredan uspjeh i pokrenuo je čitav književni žanr – Sturm und Drang (Oluja i Stres), kao i karijeru prve književne slavne osobe.

Roman je u svoje vrijeme bio senzacija – čak je neko vrijeme postojao i parfem Werther, Eau de Werther te je korišten kao inspiracija i nadahnuće za djela poput Massanetove opere – Werther, “Frankenstein” Mary Shelly (u kojoj čudovište uči kako biti čovjek čitajući Werthera) i roman Ulricha Plenzdorfa iz 1973. – Nove patnje mladog W.

Ne samo što je pomogao u stvaranju romantizma, pružio je i uvid u vokabular za mladenačke previre koji je ostao s nama do danas.

Poznato je da je roman pomalo autobiografski. 1772. godine, kada je Goethe bio opskurni mladi pravni šegrt koji je živio u Wetzlaru (u koji je, vjerojatno, postavljen i Werther), razvio je nemoguću strast prema Charlotte Buff, koja je bila zaručena za njegovog prijatelja Kestnera. Trokut koji je uslijedio za njega se pokazao gotovo nemoguće bolnim, a sam Goethe istražio je mogućnost samoubojstva prije nego što je pokušao riješiti svoju opsjednutost Charlotteom. U međuvremenu, poznanik Goethea po imenu Jeruselum, dok se nalazio u sličnoj situaciji očaranosti oženjenom ženom, ubio se. Jeruselumova je priča fascinirala Goethea i poistovjetio se zamišljenim patnjama poznanika prema vlastitim iskustvima, zajedno s Wertherom.