Knjiga-arhiv donosi zanimljivu kombinaciju slavonskih obiteljskih povijesti, povijesti njihovih prehrambenih navika i gastronomske kulture, autoričine autoetnografije, te osnovnih strukovnih i metodoloških orijentira vezanih uz etnologiju i antropologiju hrane. U središtu su knjige obiteljske zbirke recepata, čiji se bogat i slojevit sadržaj provlači kao nit-poveznica ovog djela.

Uz ostavštinu autoričine obitelji, knjiga obaseže i dodatnu građu, recepte iz usporedivih zbirki koje su autorici dale na raspolaganje druge obitelji. Kombinacijom pozitivističkog arhiviranja, povremenih ekskursa u tzv. veliku političku i demografsku povijest, povijesne antropologije i lingvistike, knjiga čitatelju podastire interdisciplinarno utemeljen i zanimljiv pogled u slavonsku kulturu od kraja XIX. stoljeća do naših dana. Razdoblje je to ratova, progona i demografskih slomova.

Multikulturalno podneblje u provinciji velikog carstva polako se pretvaralo u poprište nacionalnih stremljenja, trvenja i sukoba. U tim su okolnostima pojedine zajednice, poput one njemačke, posve desetkovane, a mnogi običaji naprasno i nasilno osuđeni na brzo izumiranje, pa se građa podastrta ovom knjigom javlja kao važno svjedočanstvo o izgubljenim dimenzijama lokalne kulture i društvenih odnosa. Knjiga u tom smislu ne želi biti hladna i neutralna, već maloj i velikoj povijesti pristupa uz suptilnu etičku refleksiju, uz nešto “antikvarne” nostalgije. S obzirom na specifičnu rodnu određenost kulturnih praksi kuhanja za obitelj i skupljanja recepata, ovo je knjiga koja odaje počast skrivenim ženskim glasovima regionalne kulture. Premda se ne zaobilaze povijesne činjenice vezane uz muškarce – patrijarhalne glave obitelji – te uz njihov odnos s različitim režimima i vlastima, knjiga niže glasove žena koje su, često djelujući s društvene, pa i obiteljske margine, osiguravale kulturološki prijenos i očuvanje materijalnih, diskurzivnih i afektivnih slojeva složenog regionalnog identiteta.

Zanimljivo je da se knjiga-arhiv zaključuje malim poglavljem o dječjim zapisima, rukopisima i žvrljotinama u knjigama-kuharicama majki i baka, što se može iščitati i kao svojevrsna poruka, iskaz nade u mogućnost transgeneracijskog prijenosa u posve promijenjenim komunikacijskim okolnostima. Knjiga podastire i bogatu fotografsku građu, mape, preslike rukopisnih stranica i ilustracije. Ova vizualna građa nije samo ilustrativna podrška tekstu, već predstavlja njegov sastavni dio, pridonoseći organizaciji fragmenata i poglavlja u zanimljivu i poučnu cjelinu. Djelo je intrigantan, sadržajem i strukturom osebujan prinos poznavanju turbulentne regionalne povijesti i uloge zaboravljenih herojki svagdana što su tu povijest iznijele na svojim plećima i upisivale njene tragove među retke obiteljskih kuharica. (iz recenzije izv. prof. ddr. sc. Aljoše Pužara)