Socijalistička revolucija i pravo nacija na samoodređenje – Rezultati diskusije o samoodređenju – V. I. Lenjin

Stanje proizvoda: dobro. Vidljivi tragovi korištenja. Blag trag polijevanja na posljednje tri stranice.

Lenjin (Lenin) Vladimir Iljič (obiteljsko ime Uljanov), ruski revolucionar, državnik i publicist (Simbirsk, 22. IV. 1870 – Gorki kraj Moskve, 21. I. 1924).

Studirao od 1887. pravo na Kazanjskome sveučilištu. Potkraj iste godine, zbog sudjelovanja u studentskim nemirima, bio je isključen sa sveučilišta i protjeran u selo Kokuškino, gdje je proveo oko godinu dana. U ožujku 1889. obitelj Uljanovih preselila se u Samaru, gdje je Vladimir proveo oko četiri godine. U proljeće 1890. dobio je dozvolu za privatno polaganje prava na Sanktpeterburškome sveučilištu, a već u jesen 1891. diplomirao je kao najbolji student. U jesen 1893. nastanio se u Sankt Peterburgu, gdje je 1895. sudjelovao u ujedinjavanju sanktpeterburških marksista u jedinstvenu organizaciju Savez borbe za oslobađanje radničke klase. Organizacija je bila razbijena potkraj 1895., Lenjin je bio uhićen, proveo je godinu dana u zatvoru, a potom je bio osuđen na trogodišnje progonstvo u sibirsko selo Šušenskoe u Minusinskom okrugu. Tada je napisao poznatu studiju Razvoj kapitalizma u Rusiji (Razvitie kapitalizma v Rossii), u kojoj pokazuje da kapitalizam ubrzano uništava seosku općinu i stvara seoski proletarijat, koji može postati saveznik malobrojnog industrijskog radništva u Rusiji. Kada se u siječnju 1900. našao na slobodi, otišao je u emigraciju, gdje je sudjelovao u izdavanju tjednih novina Iskra (zajedno s G. V. Plehanovom i L. Martovom), koje su raspršene marksističke skupine u Rusiji i inozemstvu trebale ujediniti u jedinstvenu rusku socijaldemokratsku partiju.