Studira germanistiku i lingvistiku i nakon toga radi na Ecole Normale Supériure kao lektor njemačkog jezika. Prevodi Rimbauda, Bloka, Mandeljštama, Jesenjina, Shakespearea i mnoge druge pjesnike na njemački jezik. Svoju prvu knjigu objavio je 1948., dakle u doba u kojemu je utjecaj Rainer Maria Rilkea još trajao. Tako veliki pjesnik Rilke i Gottfried Benn, čija je era upravo nastupala, omeđuju otprilike iz daljine Celanov put. Osnovna je Celanova figura paradoks.

U svoje pjesništvom uveo je »proturiječ« (Gegenwort) kao pravu riječ apsurda. U njega su vrlo često riječi suprotne po smislu a slažu se prema zvukovnim asocijacijama. Pjesme su mu slike u koje kao da se uvukla vječnost, dakle statične su, obraćaju se i ne pripovijedaju već kazuju, ili bolje: pokazuju. Pjesništvo je to s vrlo malo glagola, a i ono malo njih izgubilo je svoja vremenska obilježja te stoji u infinitivnim oblicima, bilježeći samo neodređenu protežnost.

U svojim kasnim pjesmama izrezuje sliku po njezinim obrisima te nam kroz tako nastalu rupu u našem zatvorenom svijetu pokazuje, ili barem daje naslutiti, nešto od beskrajnih i vječnih prostora. Stvorio je moderno pjesništvo koje je, uz neizravno upozoravanje na užase rata, ujedno oslobađalo njemački jezik od nacističke zloporabe. Šezdesetih godina prošlog stoljeća Celan je obolio od depresije. Nakon što je rastrojen prijetio svojoj ženi, dobrovoljno se liječio u psihijatrijskoj klinici.

U jesen 1969. putuje u Izrael.Iako ga srdačno dočekuju on ni tu ne nalazi ono što traži. Pjesnik završava život 20. travnja 1970. samoubojstvom u Parizu, skokom u Seinu. Nagrađen je književnom nagradom grada Bremena 1958., a 1960. Büchnerovom nagradom i 1964. Velikom nagradom za umjetnost Sjeverne Rajne-Vestfalije. Celanove zbirke: Pijesak iz urni (Der Sand aus den Urnen, 1948), Mak i pamćenje (Mohn und Gedächtnis, 1952), Od praga do praga (Von Schwelle zu Schwelle, 1955), Jezična rešetka (Sprachgitter, 1959), Ničija ruža (Die Niemandsrose, 1963), Prisila svjetla (Lichtzwang, 1970), Snježna dionica (Schneepart, 1971).