Smrt Sancha Panze – Milivoj Solar

Stanje proizvoda: vrlo dobro, otpis iz knjižnice, sitne mrljice s unutarnjih strana korica.

Milivoj Solar: Smrt Sancha Panze

Knji­ga je izbor iz au­to­ro­vih eseja o sud­bi­ni ro­ma­na i cje­lo­kup­ne knji­žev­no­sti, o ideo­lo­gi­ji, zna­no­sti i knji­žev­no­sti te o zna­če­nju i va­žno­sti po­je­di­nih knji­žev­nih vrsta u po­vi­je­sti knji­žev­no­sti. Na­slov­ni esej kri­ti­ka drži iz­nim­no us­pje­lim po­ve­zi­va­njem po­stu­pa­ka umjet­ni­čke proze i znan­st­ve­ne ana­li­ze, a sam autor sma­tra ga to­li­ko va­žnim u svo­jem opusu da misli kako se velik dio os­ta­lih ra­do­va može shva­ti­ti i kao svo­je­vr­stan ko­men­tar toga tek­sta. Izbor je ug­lav­nom og­ra­ni­čen te­mat­ski i na eseje na­pi­sa­ne do 1980-ih.

Solar, Milivoj, hrvatski književni i kulturni teoretičar i komparatist (Koprivnica, 8. IV. 1936). Studij filozofije i jugoslavistike završio 1959. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je 1964. doktorirao disertacijom o književnom opusu F. Galovića te bio redoviti profesor pri Katedri za teoriju i metodologiju proučavanja književnosti na Odsjeku za komparativnu književnost. Od 2007. profesor emeritus. Redoviti član HAZU od 2008. Dobitnik je Nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo 2009. i Državne nagrade za znanost za životno djelo (2016). Gostujuća predavanja iz područja komparativne književnosti, hrvatske književnosti i književne teorije održavao je na mnogim inozemnim sveučilištima. Također je obnašao dužnost ministra prosvjete i kulture 1987–90.

Objavio je mnogobrojne radove u domaćim i inozemnim časopisima. Osnovna su područja njegova interesa komparativna povijest hrvatske književnosti, svjetska književnost, naratologija i teorija trivijalne književnosti i popularne kulture, teorija mita i komparativna mitologija te različiti aspekti suvremene književne i kulturne teorije (Pitanja poetike, 1971; Ideja i priča, 1974; Književna kritika i filozofija književnosti, 1976; Teorija književnosti, 1976; Uvod u filozofiju književnosti, 1978; Smrt Sancha Panze, 1981; Suvremena svjetska književnost, 1982; Mit o avangardi i mit o dekadenciji, 1985; Eseji o fragmentima, 1985; Filozofija književnosti, 1985; Roman i mit, 1988; Teorija proze, 1989; Laka i teška književnost, 1995; Vježbe tumačenja: interpretacije lirskih pjesama, 1997; Edipova braća i sinovi, 1998; Granice znanosti o književnosti, 2000; Povijest svjetske književnosti: kratki pregled, 2003; Predavanja o lošem ukusu: obrana estetičkog uma, 2004; Retorika postmoderne, 2005; Rječnik književnoga nazivlja, 2006; Nakon smrti Sancha Panze, 2009., i dr.).