Sjaj i bijeda kurtizana – Honore de Balzac

Stanje proizvoda: vrlo dobro.

U svom djelu Sjaj i bijeda kurtizana Balzac je opisao raskošnu bijedu francuskog društva tog vremena. A onda i popratnih aktera (karaktera) kroz galeriju različitih likova. Tako srećemo mladića koji se svim silama trudi ugurati u visoko društvo u čemu mu pomaže kriminalac Vutrin kojeg je Balzac protegao kroz još nekoliko svojih dijela.

Tim postupkom možda je suptilno htio dati do znanja da likovi poput Vutrina nikad ne umiru. A očito, vješto “operiraju” između wannabe elite i skupine koju možemo nazvati “Država to sam ja”. Likovi poput Vutrina vode ljubav s bezakonjem. Ali posljedice njegovih užitaka nisu čista djeca koju dovodi na prljav svijet, već bezbroj obezglavljenih patnika koji to i nisu.

Tako se upoznajemo i s likom kuritzane koja premda društveno okarakterizirana kao nemoralan lik, u konačnici bliješti iz te hrpe “uglednih i časnih” likova., uspijevajući čak sama sebi oduzeti život zbog stihijske ljubavi prema nadobudnom pjesniku koji eto nije imao muda da se izbori za išta osim sebe. Nakon provedene noći s Baronom, Ester pronalaze mrtvu. Nije li vam simbolika bogataša koji misli da novcem može kupiti sve i kurtizane koja liježe u postelju za novac, a nakon toga presudi sama sebi, eksplicitna? Ako nije, nema veze, godine pred vama već će vam pokazati što je pisac htio reći…

Honoré de Balzac, francuski književnik. Duhovni je začetnik europskoga realizma. Prikazao je više od 2000 likova iz svih slojeva francuskoga društva te ekonomske, političke, socijalne i kulturne uvjete svojega doba. Sva ta djela čine cjelinu pod nazivom “Ljudska komedija”. Posebno mjesto u njegovu opusu zauzimaju “Škakljive priče”, primjer tipične francuske erotske tragikomike zvane “galski humor”.

Otac Goriot roman je kojeg je napisao francuski književnik Honore de Balzac. Taj je roman vjerojatno njegov najčitaniji roman, a dio je poznatog Balzacova ciklusa pod nazivom Ljudska komedija. Balzac nije skrivao svoje oduševljenje Danteom pa je i svome ciklusu romana dao naslov koji se izravno referira na Danteovu Božanstvenu komediju. Osim toga, u ovome romanu daju se primijetiti i brojne sličnosti sa Shakespeareovim Kraljem Learom odnosno kćerima Goneril i Regan koje izrazito podsjećaju na Goriotove kćeri Anastase i Delphine.