Sidarta – Hermann Hesse

Stanje proizvoda: lošije. Mrljice od kave, korišteno.

U naslovu Sidarta znanje se može priopćiti, mudrost ne. Može se naći, može se živjeti, može se njome biti nošen, može se njome činiti čuda, ali reći i naučavati je, nije moguće… suprotnost svake istine jednako je istinita! Istina se vazda može izgovoriti i zaviti u riječi samo ako je jednostrana. Jednostrano je sve što se može misliti i izreći riječima, sve jednakostrano je polovično, lišeno cjelovitosti, okruglosti, jedinstva.

Siddhartha je alegorijski roman njemačkog književnika Hermanna Hessea koji je objavila izdavačka kuća S. Fischer Verlag 1922. Roman govori o mladom Siddharthi koji napušta svoju obitelj i svećenstvo da bi izgradio svoje vlatstite poglede na život. Kroz razmišljanja, pratimo Siddharthine misli u asketskom životu u poređenju s hedonističkim gradskim načinom života. Siddhartha je uvjeren da se do istine o postojanju može doći samo kroz životno iskustvo i to je ono što mu daje snagu da ide naprijed.

Hermann Hesse, njemački književnik Svojim djelima postiže za života značajne uspjehe. Povremeno se javlja u političkom životu u duhu svojih demokratskih i pacifističkih uvjerenja. Poslije Prvoga svjetskog rata priklanja se psihoanalizi, a živo ga privlači misticizam Dalekoga Istoka.

Utjecaj teorije o arhetipovima Carla Gustava Junga (s kojim se dopisivao) razvidan je u romanu Demian (1919). Prvotno objavljenim pod imenom glavnoga junaka Emila Sinclaira, kojim je – donijevši Hesseu iznimnu popularnost… započela nova stvaralačka etapa u kojoj su psihoanalitički koncepti, snolike epizode, bogato simboličko oblikovanje i povremeni ekspresionistički fragmenti osnova predstavljanja razlomljene svijesti modernog čovjeka u svijetu koji je i sâm inherentno nestabilan. Roman je oblikovan kao duhovna autobiografija koja započinje u osjetljivoj fazi odrastanja. Osamljeni mladić pronalazi magičnog pomagača u liku tajanstvenog učenika Maxa Demiana, njegova dvojnika (Doppelgänger) i alter ega… koji ga vodi kroz proces individuacije u kojem protagonist pounutruje arhetipske i mitske simbole, zapravo različite aspekte svoje duše (Demian, »anima« Frau Eva, bog Abraxas), što donosi privremeno razrješenje sukoba između svjetla i tmine. Lirskim misticizmom prožet je roman Siddhartha (1922), smješten u Budino doba, u kojem su najrazvidniji utjecaji budizma; ta »indijska poema« koja opisuje protagonistovu potragu za prosvjetljenjem bila je 1960-ih formativnim djelom pripadnika hipijevskoga pokreta, uvelike pridonijevši popularizaciji istočne duhovnosti na Zapadu i razvoju pokreta New Agea.