I. KNJIGA LEVITSKA

Posljednjih je godina bujica svećenika prepla- vila Sjevernu Englesku: gusto nastanjuju kraj: svaka župa ima jednog ili više njih; dovoljno su mladi da bi bili poduzetni i trebalo bi da cine mnogo dobra. Ali ne namjeravamo govoriti o tim posljednjim godinama; vraćamo se unatrag, na početak ovoga stoljeća. Posljednje godine – sadašnje godine – prašne su i spaljene suncem, žarke, jalove. ostavit ćemo podne, zaboraviti ga u poslijepodnevnom počinku, najtopliji ćemo dio dana provesti u drijemeżu, i sanjati o zori.

Čitaoće, ako po ovim uvodnim riječima pomisliš da te očekuje kakva romantična priča… grdno si se prevario. predvidaš li osjećaje, pjesništvo, sanjarije, očekuješ li strasti, uzbudenja, melodramu… ublaži svoja očekivanja, stišaj ih. Pred tobom je ne-što stvarno, staloženo i razborito. Nešto neromantično poput ponedjeljka ujutro… kad se svi koji rade bude svjesni da valja ustati i krenuti na posao. Ne tvrdimo izrijekom da ti neko jelo u sredini ili pred kraj obroka neće nadražiti nepce… ali odlučili smo da prvo koje iznosimo na stol bude takvo da bi ga pripadnik katoličke… pa čak i anglikanske crkve mogao jesti na Veliki petak o uskrsnome tjednu. Hladna leća s octom bez ulja, pogače s gorkim travama, bez janjećeg pečenja.

Posljednjih godina, rekoh, bujica je svećenika preplavila Sjevernu Englesku. aAi 1811-1812. ta se obilna kiša još nije spustila. Svećenici bijahu rijetki u to doba. nije bilo Svećeničke pomoći Društva pomoćnih svećenika koji bi pružili ruku pomoćnicu iznemoglim, starim župnicima i svećenicima i namakli im sredstva da plate nekog jačeg. Mladeg kolegu iz Oxforda ili Cambridgea. Današnji sljedbenici apostola, učenici doktora Puseyja’ i oruda Propagande’ u to doba bijahu još u kolijevci ili ih u dječjoj sobi podvrgavahu ponovnu rodenju. krštenjem u kadama.