Prebiranje po (kronološki formalno) jednogodišnjim dnevničkim bilješkama (od kolovoza 2003. do kolovoza 2004. godine) iz neobvezatne (samo)ironije i provokativnoga “svlačenja do gola”, u ovoj je Mandićevoj knjizi preraslo u svojevrsnu “nehotičnu autobiografiju”. Ulazeći “sebi pod kožu” autor nesmiljeno sondira, unatrag, umalo pedesetak godina svoga javnoga i privatnog života.

Dramaturški zgodno složeno ovdje se razotkrivaju koliko njegove tajne mane, toliko i sposobnost ironijskog uočavanja pukotina u (tuđim) javnim vrlinama. Nedvojbeno, ova je knjiga prva u kojoj se jedan javni djelatnik – poznatiji kao oštar kritičar i polemičko zabadalo – bez stida ogolio u svojoj intimi, ali s utoliko više prava da ne štedi nikoga.

Knjiga je natrunjena zabavnim pokazivanjem naobrazbe, a u kombinaciji fikcije i dokumentiranosti sve je to predočeno neobično živahnim, žestokim i zapanjujućim stilom. Rušenje mogućih unaprijed zauzetih stavova – “Pa, tko je, zapravo, taj Igor Mandić?” – ovdje dobiva pljuske sa svih strana, jer je sam autor napravio ono nedopustivo, ulazeći “sebi pod kožu”!