Ruski kompjuter pjesnika Semezdina Mehmedinovića jedna je od onih knjiga koja vam se od prvih redaka uvuče pod kožu. Prepun emocija, taj svojevrsni dnevnik selidbe nastajao je pomalo slučajno, a još je slučajnije iznova pronađen i spašen. Ruski kompjuter govori o sudbini intelektualca, ali i svakoga čovjeka u vremenima rata i izbjeglištva te o potrazi za sigurnošću. Knjiga je nastajala od kolovoza 1995. do kolovoza 1996., u vrijeme kada je Semezdin Mehmedinović otišao iz Sarajeva i odlučio započeti iznova. On traži mjesto tog novog početka od Praga i Zagreba preko Phoenixa i New Yorka pa sve do Washingtona, gdje i danas živi.

Ruski kompjuter rječito i sažeto govori o Sarajevu, o opsadi i posljedicama rata te zahvaljujući snažnome poetskom jeziku postaje jedna od ključnih knjiga za razumijevanje devedesetih. Sudbina ovog izuzetnog teksta, poetičnog, dramatičnog i nabijenog emocijama, dokaz je da rukopisi, kao što je Bulgakov rekao, ne gore. A Semezdin Mehmedinović ovim se rukopisom iznova potvrđuje kao jedan od najvažnijih i najboljih suvremenih autora s ovih prostora.