Rukovođ za početnu stvarnu ili zavičajnu obuku – 1. dio – Stjepan Basariček

Stanje proizvoda: vrlo dobro-lijepo očuvano.

BASARIČEK, Stjepan, pedagog (Ivanić-Grad, 27. IV 1848 — Zagreb, 23. III 1918). Osnovnu školu završio je u rodnome gradu, nižu gimnaziju i učiteljsku školu u Zagrebu. God. 1867. bio je učitelj u Bregima kraj Ivanića, zatim do 1875. u Virovitici, gdje je, istaknuvši se u radu, bio izabran za zastupnika općine. God. 1875–1906. predavao je pedagogiju i metodiku u Učiteljskoj školi u Zagrebu. Bio je pravi i počasni član Hrvatskoga pedagoško-književnog zbora (neko vrijeme i predsjednik) te član Saveza hrvatskih učiteljskih društava (predsjednik 1892–1907). — Surađivao je pri izradbi školskih zakona 1874. i 1888. u Hrvatskoj, u sastavljanju nastavnih osnova te u izradbi statuta, plana i programa za učiteljske škole u Hrvatskoj, zalažući se za narodni karakter osnovne škole. Izradio je 1905.

Nacrt nastavne osnove za niže škole u gradovima (trgovištima) i selima Kraljevine Hrvatske i Slavonije, kojim su učitelji, prvi put u nas, dobili metodičke naputke za rad u osnovnoj školi. S Ivanom Filipovićem radio je na osnutku Hrvatskoga pedagoško-književnog zbora (1871). Držao je da je osnovno obrazovanje uvjet narodnog opstanka i napretka te je stoga nastojao na visokoj stručnoj spremi učitelja. Sudjelovao je na općim hrvatskim učiteljskim skupštinama u Zagrebu (1871), Petrinji (1874) i Osijeku (1878). Bio je član prve ispitne komisije za kvalifikaciju učitelja gimnastike u Zagrebu (1891); zalagao se da gimnastika postane obvezatan nastavni predmet. U Savezu hrvatskih učiteljskih društava bio je odbornik i petnaest godina predsjednik. Zaslužan je za podizanje Hrvatskoga učiteljskog doma i konvikta za učiteljsku djecu na školovanju u Zagrebu.

Kao urednik knjižnice za učitelje B. je zaslužan za izdavanje najvrednijih stručnih knjiga. Napisao je prve udžbenike iz pedagogije, koji su tiskani u više izdanja i prevedeni na bugarski jezik (Pedagogija, V tri časti, prev. Ilija Gudev i Todor Tanev, Plovdiv 1894). Pedagoško-teorijski rad B. je temeljio na Herbartovoj pedagogiji, ali je potkraj života prihvatio stajalište novije pedagogije. Bio je napadan od svećenstva zbog »materijalizma« i liberalizma, ali i od naprednih hrvatskih pedagoga koji su zastupali modernije smjerove u pedagogiji. — B. je osnivač pedagoške teorije u Hrvatskoj; njegovi udžbenici iz pedagogije odgojili su, u tijeku četrdeset godina, niz hrvatskih pučkih učitelja. Bio je izvrstan pedagog i dobar praktičar. Kao organizator učiteljskoga stručnog i staleškog rada pridonio je razvitku školstva i prosvjete u Hrvatskoj.