Prva zbirka poezije Gorana Milakovića Rudnik stakla… baš kao prve LP ploče dobrih bandova nekad… donosi zbirku koja ozbiljno prijeti da postane kultna, pokazuje autorov izniman i raznovrstan pjesnički talent i umijeće, talent za koji nije jasno u kojem će se smjeru od mnogih mogućih i naznačenih raziviti, ali pri tome ne strepimo, jer važno je samo da se nastavi, da se iz mraka rudnika i dalje iskapaju blještavi artefakti. Milaković je autor koji načas djeluje jezikom zaigrann, tren potom okrutno refleksivan, a te dvije dosta oprečne emocije spaja bešavno iznenađujuće.