Romantična revolucija – Tim Blanning

Stanje proizvoda: izvrsno.

Tri velike revolucije uzdrmale su svijet u vremenu oko početka devetnaestoga stoljeća. Prve dvije − Francuska revolucija i industrijska revolucija − nadahnule su mnogobrojna književna djela. No treća − romantična revolucija − bila je možda najvažnija, najtemeljitija i najdalekosežnija. Od Wordswortha, Coleridgea, Burnsa i Byrona, preko Beethovena, Rossinija, Berlioza, Liszta i Wagnera, do Goye, Blakea, Turnera i Delacroixa, upravo su romantičari svojim djelovanjem bili revolucionarni, kršeći i odbacujući umjetnička pravila starog režima.

„Apsolutna nutarnjost“ pojam je kojim Tim Blanning određuje bit romantizma u ovom blistavom i sveobuhvatnom djelu. Iz njega proizlaze gotovo sva temeljna načela kulture suvremenog svijeta: naglasak na genijalnosti, originalnosti i osobnom izražavanju; dominacija glazbe; obuzetost spolnošću, nestvarnim i podsvjesnim; uloga javnosti kao pokrovitelja umjetnosti; obožavanje umjetnika i umjetnosti. Bilo je to razdoblje u kojem je umjetnost zadobila svoje suvremeno značenje.

Umjetnici su postali veliki svećenici nove religije i kako su koncertne dvorane i umjetničke galerije polako zauzele mjesto koje je dotad pripadalo crkvi, javnost je otkrivala svoje poštovanje slikama, poeziji i glazbi. Tim Blanning opisuje izvore pojavnosti kulturne revolucije koja je postala temelj vremena u kojem živimo te pokazuje kako se odjeci te revolucije nastavljaju osjećati i danas.

Tim Blanning profesor je suvremene europske povijesti na Sveučilištu u Cambridgeu i član profesorskoga vijeća Koledža Sidney Sussex u Cambridgeu. Član je i Britanske akademije. Sunday Times opisao ga je kao akademika „koji i naj ezoteričniju temu može učiniti iznimno zanimljivom“. Autor je više vrlo cijenjenih knjiga o europskoj povijesti osamnaestoga i devetnaestoga stoljeća, uključujući The Pursuit of Glory: Europe 1648-1815 i The Triumph of Music.

Tim Blanning

Timothy Charles William Blanning (rođen 21. travnja 1942.) je povjesničar i umirovljeni akademik. Od 1992. do 2009. bio je profesor moderne europske povijesti na Sveučilištu u Cambridgeu.