Istovremeno su podaci za gradu prikupljeni od većeg broja obavijesnika iz raznih dijelova Hrvatske, tako da je većina navedenih područja ovjerena na terenu. Primjeri koji se navode kao potvrde značenja i stilskih razina ispisani su iz djela hrvatskih pisaca, kao i djela prijevodne književnosti, zatim iz novina, stručnih i književnih časopisa. Na taj je način dobiveno stanje rodbinskih naziva na jezično-povijesnoj, narječnoj i jezično-književnoj razini.

Kao predložak za ovaj rad je poslužilo djelo Jovana Ivaniševića »Imenik narodnijeh naziva rodbine i srodbine (Sarajevo, 1906. godine), te rukopisni rad Božidara Finke i Bulczú Lászlá Srpsko-hrvatski nazivi srodstva”, koji su autori dali na slobodno korištenje, na čemu im posebno zahvaljujem.

Značajan doprinos nastanku ovoga djela je dao i Stjepan Babić koji nije žalio truda ni vremena dajući u toku rada vrijedne stručne savjete i napomene, na kojima mu i ovom prilikom zahvaljujem.

Rodbinski su nazivi u ovome radu svrstani u četrnaest poglavlja koja sadrže šire srodstvene grupe, kao što su uzlazna, silazna i bočna loza, svojta i druge, u čijim su okvirima dane odrednice značenja za svaki pojedinačni rodbinski odnos. Ispod odrednica značenja razvrstane su natuknice u obliku istoznačnih nizova, dok su same natuknice obilježene razrađenim stilskim oznakama. To upotpunjenje njihov opis i pokazuje raznolikost njihove stilske upotrebe.