O romanu redovnica: Suzdržane ljubavne i tjelesne radosti nisu zapreka da se bude sretan iza zidina samostana. Zapreka je zdrav razum koji se grčevito protivi protuprirodnom životu, lišenu slobodnog kretanja i slobodnog druženja s osta lim svijetom. Dok je pisao ovu knjigu suze su oblijevale njena pisca, a u toku ova dva stoljeća suze su se zrcalile u očima tisuća i milijuna čitatelja nezaboravnih stranica o zloj sudbini nesretne Suzane de la Marre.Diderot je čuven kao jedan od stvaralaca Velike francuske enciklopedije. Međutim, sva ozbiljnost njegova posla nije ga spriječila da napiše nekoliko izvanrednih knjiga proze. Jedna od njih, svakako je “Redovnica”, njegov skoro najjači prosvjed protiv dominacije Crkve i njenih institucija. Ali u Diderota to nije toliko anti-religiozni protest, koliko protest protiv svih institucija društva u kojem je živio on i njegova nesretna redovnica (koja u samostanu doživljava baš svašta). ovo nadasve sjajno i čitko pisano djelo, možda je upravo zbog svoje suzdržanosti, jedna od najuvjerljivijih knjiga o nekadašnjem (a možda i današnjem?) položaju žene u društvu.Ušao je u krugove filozofa, literata i slobodnih mislilaca koji su u 18. vijeku odigrali golemu ulogu u ideološkom pripremanju “trećeg staleža” za obračun s encient regimeom. Postao je pokretač monumentalnog pothvata koji je bio sinteza znanja epohe, ali i plan za obaranje jednoga preživjelog sistema.Oko Enciklopedije okupio je najbolje umove svog vremena. Osobno je redigirao svaki svezak, te napisao više stotina članaka. Uz intenzivan 20-godišnji rad na Enciklopediji, napisao je niz važnih filozofskih radova u kojima razvija svoj materijalistički pogled na svijet. Analizirajući u djelu “Saloni” slikarstvo epohe osnivač je umjetničke kritike, a prvi je iznio misao o transformizmu organizama i prirodnoj selekciji, te je time preteča Lamarcka i Darwina.
