Slijedimo još jedan čas novozavjetnu sliku: već pred sudom raspust je u punom zamahu; izbor legalizira barabstvo kao bolju, veseliju stranu historije! I više nema novosti: na svim sudovima donosi se ista odluka većine. Nakon toga počinje opet radost izjednačivanja u surovu beščašću.

Da: tragedija se može pripremati cijelu vječnost, ali ostvaruje u jednom jedinom trenutku. Onda slijedi smrt za junaka, i udaljivanje od nje za publiku.

Barapski ton na sve strane pokazuje da smo mi u trijumfalnom razdoblju zaborava. Nadmetanje u drskosti, u nemilosrdnom napadanju na nostalgiju za čašću vrednijom od života, nije samo stav, nego i put do opće sklonosti. Nedosta- tak morala mora biti što ekspanzivniji, što spektakularniji, da bi mu sva sredstva bila pri ruci. Uz raspust svi žele cirkus, svi traže vašar! To je vrijeme kad moralne nakaze s cinizmom zaraduju time što se pokazuju. I ne smiju se uspoređivati s rugobama koje su žrtve prirode: u pitanju je posebna vrsta uvježbane protumoralnosti!