Godina 1628. bila je veoma uzbudljiva. Te godine rodio se John Bunyan. Na Kontinentu vodile su se borbe između kato­ličkih i protestantskih vladara i naroda. U to vrijeme je u Engle­skoj nastao pokret strogo protestantske i republikanske stranke uperen protiv državne crkve, koja je nakon reformacije zadržala još uvijek mnogo od katolicizma. Taj pokret bio je uperen i protiv kralja. Valovi ovih crkvenih i političkih oluja zapljuskivali su i Bunyanovu životnu lađicu. Revolucija i njezine posljedice ogledaju se u stanovitom smislu u olujama njegovog nutarnjeg i vanjskog života.

John Bunyan bio je sin vrlo siromašnih roditelja. Njegov otac, Thomas Bunyan bio je putujući kotlokrpar. Stanovao je u seocu Elstow, nedaleko grada Bedforda, u srcu Engleske, u siromašnoj kolibi i odande je obilazio okolinu krpeći kotlove i tignjeve. 0 Johnovoj braći ništa ne znamo. Brižljivi odgoj mu roditelji nisu mogli pružiti. Njegova mati zvala se Margaret, rođ. Bentley, takođe iz Elstowa. Ipak, sin se sa zahvalnošću sjeća roditelja jer su ga ovi poslali u Bedford u školu gdje je naučio čitati i pisati, što mu je kasnije dobro došlo. Inače, odrastao je među raspu­štenom, neobuzdanom i surovom omladinom pa je ubrzo za­boravio što je u školi bio naučio. U to vrijeme ne samo što je bio jedan od zavedenih između svojih vršnjaka, nego, što više, u svim ludim pothvatima: u pljačkanju tuđih voćnjaka i lovljenju divljači u tuđim lovištima, bio je njihovim kolovođom, zbog čega je bio javno kažnjavan. Slijedećim riječima on sam opisuje svoj život: „Što se mog prirodnog života tiće, kada sam još živio bez Boga, on je bio usmjeren u ovaj svijet i ispunjen duhom koji je u to vrijeme djelovao u djeci nevjerstva. Činilo mi je veselje biti robom đavola i izvršavati njegovu volju. Bio sam pun svako­jake nepravednosti koje su snažno djelovale kako na moje srce, tako i na moj život. Počevši od svog djetinjstva nisam znao druge koji su mi bili jednaki u psovanju, proklinjanju, laganju i u huljenju svetog Božjeg imena”.

No i u tom vremenu, kada je bio tako daleko od Boga, nisu u njemu bila izumrla vjerska osjećanja, i zbog učinjenih grijeha često je osjećao grižnju savjesti. Već u svojoj desetoj godini sanjao je zastrašujuće sne i plašio se i od same pomisli na vječne muke u paklu. Često usred njegovih igara i usred njegovih drugova te su ga slike toliko uznemiravale da je bio sav slomljen. Do promjene stava i mišljenja ipak nije došlo. Naprotiv, sve se više predavao zabavi i veselju misleći da će time potisnuti glas svoje savjesti. — Kako se u to vrijeme odnosio prema Božjoj Riječi on sam kaže: „Tih dana ozlovoljavale su me misli o duhovnim stvari­ma. Bilo mi je nepodnošljivo čuti kako drugi o njima govore. Kad sam druge ljude vidio čitati kršćanske knjige, osjećao sam se među njima kao u zatvoru”.

Bog nije štedio na opomenama koje su ga trebale trgnuti iz njegove opijenosti. Dva puta se skoro utopio: jednom u rijeci Ouse kod Bedforda, i jednom u nekoj morskoj uvali. U svojoj obijesti udario je jednom zmiju otrovnicu koja mu je presjekla put. Iako je bila samo omamljena, štapom joj je razvalio ždrijelo i golom rukom joj je polomio otrovne zube, ne povredivši se. Takvi izrazi Božjeg milosrđa tada na njega nisu djelovali, ali su u njemu budili osjećanje, da od Boga nije sasvim napušten…