Iz predgovora:

Kada je 1986. godine Izdavacko poduzece »Prosvjeta« predložilo uredniku ovog Rjecnika da samostalno izradi jedan psihologijski rjecnik, ponuda je bila koliko privlacna toliko i zaplašujuca, jer je receni urednik imao vec izvjesnih iskustava na tome podrucju. Odmah mu je bilo jasno da je za naše prilike takav posao prevelik »zalogaj« za jednog covjeka, pa bio on i znatno bolji strucnjak od onoga kome je ponuda dana. Predvideni urednik je stoga smatrao da je mnogo sigurniji nacin za eventualni uspjeh jednog takvog pothvata da radi sa suradnicima (ako naime želi izbjeci da kao jedini autor radi na rjecniku 20-30 godina, o cemu autobiografski izvještavaju autori nekih psihologijskih rjecnika).

Buduci da je jedan od važnih tehnickih preduvjeta za rad na ovom poslu bio taj da su svi suradnici prakticki »na dohvat ruke«, i da mogu biti u stalnom medusobnom kontaktu, urednik je izabrao šest svojih kolega psihologa sa Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koji su manje-više »pokrivali« glavna podrucja psihologije. I tako je došlo do formiranja ekipe od ukupno sedam suradnika, autora ovog Rjecnika. To su sve profesori Odsjeka za psihologiju (po abecednom redu, s kraticom korištenom u Rjecniku): Ivan Furlan (F), Slavko Kljaic (K), Vladimir Kolesaric (Ko), Mirjana Krizmanic (Kr), Boris Petz (P), Silvija Szabo (Sz) i Branimir Šverko (Š).