HUDOLIN, Vladimir, neuropsihijatar, alkoholog (Ogulin, 2. V. 1922 — Zagreb, 26. XII. 1996). Gimnaziju završio 1940. u Sušaku, studij medicine 1948. u Zagrebu gdje je 1961. postigao i doktorat tezom Pneumoencefalografska slika ošećenja mozga kod kroničnog alkoholizma. God. 1947. započeo je volontirati u Odjelu za neurologiju i psihijatriju Opće bolnice »Dr. Mladen Stojanović« (danas Klinička bolnica »Sestre milosrdnice«) u Zagrebu, gdje će 1951. završiti specijalizaciju i provesti čitav svoj radni vijek. Od 1953. je voditelj psihijatrijskog odsjeka i zamjenik predstojnika, a od 1959. predstojnik odjela, koji 1971. pretvara u Kliniku za neurologiju, psihijatriju, alkoholizam i druge ovisnosti pri Stomatološkom fakultetu i vodi do umirovljenja 1987. Habilitirao se 1963, za izvanrednog profesora Stomatološkog fakulteta izabran je 1970, a za redovitog 1973. Usavršavao se u Engleskoj, Švedskoj, Francuskoj, Njemačkoj, Italiji i SAD. — Razvio je »zagrebačku školu« socijalne psihijatrije i alkohologije, napose se ističući u organizaciji zaštite i unapređenju duševnog zdravlja.

God. 1953. prvi u nas uvodi otvoren i human pristup u liječenju psihijatrijskih bolesnika, bez stezulja, rešetaka i zaključanih vrata. Bolničare zamjenjuje medicinskim sestrama, ukida elektrošokove i inzulinsko liječenje, uvodi terapijsku zajednicu i grupnu terapiju bolesnika i osoblja. Uz obiteljsko liječenje ističe značenje ekološke ili »zelene« psihijatrije, kojoj je cilj bolja kvaliteta življenja. Od 1954. sve se više bavi alkoholizmom, a 1964. pri Neuropsihijatrijskom odjelu osniva Centar za proučavanje i suzbijanje alkoholizma i drugih ovisnosti. To je bila ne samo prva socijalno-psihijatrijska bolnička ustanova u nas, već i znanstveno-metodološko središte borbe protiv alkoholizma. U Klinici je 1972. uspostavio odsjek (od 1982. odjel) za ovisnost o drogama te organizirao službu za liječenje pušača i suzbijanje pušenja. Poslije će još osnovati Centar za obiteljsko liječenje i Zavod za zaštitu i unapređivanje duševnog zdravlja s psihoterapijskim aktivnostima.

God. 1964. osnovao je prvi Klub liječenih alkoholičara kao organizaciju samopomoći i samozaštite, a oko tisuću takvih klubova osniva po Hrvatskoj i tadašnjoj Jugoslaviji. Bio je inicijator i drugih socioterapijskih klubova (duševnih bolesnika, gerijatrijskih pacijenata i ovisnika o drogama). Iste godine osnovao je Republički registar alkoholičara liječenih u psihijatrijskim bolničkim ustanovama, jedinstven pothvat i u svjetskim razmjerima.