Lawrence David Herbert, engleski književnik (Eastwood, Nottinghamshire, 11. IX. 1885 – Vence kraj Nice, Francuska, 2. III. 1930).

Odrastao kao jedno od petero djece u obitelji rudara i bivše učiteljice; radio neko vrijeme kao činovnik i učitelj. Prve radove objavio je u časopisu English Review. U središtu njegova prvoga romana, Bijeli paun (The White Peacock, 1911), problem je koji ga je trajno zaokupljao: odnos između spolova u sustavu konvencija modernoga društva. U erotsku problematiku romana otvoreno upleće svoja najintimnija iskustva, zbog čega neke njegove proze imaju značaj osobnoga dokumenta i ispovijedi, što pokazuje i njegov prvi zreli roman Sinovi i ljubavnici (Sons and Lovers, 1913). God. 1912. napustio je Nottingham, zaljubivši se u šest godina stariju ženu, suprugu svojega profesora i majku troje djece; ostatak života proveli su u inozemstvu izgradivši intenzivan ali težak odnos, što je obilježilo mnoga njegova potonja djela.

Težeći za što punijom potvrdom izvorne životnosti, protivnik je konvencionalnog i formaliziranoga morala, zagovornik nesputanih nagona, ali ne i promiskuiteta. Premda ni u prozi ni u pjesništvu nije naglašeni novator, njegov roman prekinuo je s naturalističkom tradicijom: nije mu svrha realističko prikazivanje likova nego realizacija nagonske čovjekove biti, izricanje neizrecivoga, kao u velikim romanima Duga (The Rainbow, 1915) i Zaljubljene žene (Women in Love, 1920). Apologet naravnoga, naivnog i elementarnoga, pisao je i o životinjama i biljkama, životu i smrti, a svoja potonja djela smjestio je u egzotične, primitivne sredine, među ribare i pastire (Aronova palica – Aaron’s Rod, 1922), u australsku pustinju (Klokan – Kangaroo, 1923), u izmaštanu aztečku civilizaciju (Pernata zmija – The Plumed Serpent, 1926). Posljednjim romanom Ljubavnik Lady Chatterley (Lady Chatterley’s Lover, 1928), u kojem je težio osvijestiti spontani ljubavnički govor, izazvao je javnu sablazan i dugogodišnju zabranu objavljivanja djela (u SAD-u do 1959., Velikoj Britaniji do 1960).

U sadržajnom i u formalnom smislu Lawrenceov je izraz sinkretičan jer sjedinjuje realističke opise, lirski ugođaj, okultistička razglabanja i polemički obračun sa sustavom vrijednosti cijele jedne civilizacije. Ostala djela: Pruski časnik i druge priče (The Prussian Officer and Other Stories, 1914), Izgubljena djevojka (The Lost Girl, 1920), St. Mawr (1925) i dr. Sabrane kratke priče objavljene su 1955., a pjesme 1957.