I u svom novom pjesničkom rukopisu Darija Žilić se bavi intimističkom tematikom, posebno ljubavnim odnosom muškarca i žene. Autorica je i u njemu okrenuta unutrašnjem svijetu, i svakodnevnom, a još više produbljuje relacije tijela, razuma, strasti, te se posebno koncentrira na detalje kojima dočarava atmosferu. Njezine su pjesme svojevrsne epifanije u kojima se s malo riječi stvara priča o ljubavi i životu, slavljenje vitalizma. Pjesme su pisane narativnim stilom, a još je više naglašena intertekstualnost, svakovrsne senzacije i visokostiliziranost poetskoga pisma.

Darija Žilić je profesorica komparativne književnosti i povijesti, rođena 1972., piše poeziju, prozu, kritiku, esejistiku, intervjue, autorica je 15 knjiga, dobitnica je više nagrada (nagrada Kiklop 2011. za knjigu Pleši, Modesty, pleši), nagrada Orfej za poeziju u Plovdivu u Bugarskoj, eseje i kritike (nagrada “Julije Benešić” za 2010., za knjigu Muza izvan geta), vodila je niz radionica, intervjua i predstavljanja, uređivala knjige, putovala i prevodila s engleskog.

Prvu knjigu objavila je godine 2005., ali prvi put smo je u Zadru čuli nedavno, na promociji pjesničke zbirke koju je uredila (“Botanika i tropjesma”, autorice Mirjane Mrkele).