Proza – Sergej Jesenjin

Stanje proizvoda: vrlo dobro. Bez plastičnog ovitka.

Sadržaj:

Urvina (Povest)

Pripovetke

Kod Bele vode

Siromah i Druškan

Članci i beleške

Marijini izvori

Život i umetnost

Čitajući Uspenskog

Reč otaca

O Požaru Orješina

O proleterskim psicima

O sovjetskim piscima

Predgovor

Anketa o Puškinu

V. J. Brjusov

Dama s lornjetom

Gvozdeni mirgorod

Svitanja zovu

Celokupna dela knjiga 5

Jesenjin (Esenin) [jis’e’n’in], Sergej Aleksandrovič, ruski pjesnik (Konstantinovo, Rjazanjska gubernija, 3. X. 1895 – Lenjingrad, danas Sankt Peterburg, 28. XII. 1925). Podrijetlom sa sela, obrazovanje stekao na Pučkome sveučilištu u Moskvi. God. 1915. u Petrogradu upoznao ruske simboliste i »seoske« pjesnike (N. Kljujev), 1919. u Moskvi postao utemeljiteljem imažinizma (→ imagizam), vodio bohemski život, susreo se i vjenčao se s američkom plesačicom Isadorom Duncan, te izazvao niz skandala koje su popratila svjetska glasila. Život završio samoubojstvom u lenjingradskome hotelu Angleterre, koje je potreslo rusku knjiž. sredinu i izazvalo polit. reakcije, ali i potvrdilo tragičnost lirskog subjekta naglašene biografičnosti.

Lirsko mu se pjesništvo razvijalo u simbolističkom okružju, pa je isprva naglašeno melodično, a i lirski subjekt slijedi A. Bjeloga iz zbirke Pepeo (Pepel). Bio je sklon vjerskim motivima koje je vezao uz seosku temu i srednjorusku prirodu (poetizacija breza). Obraćao se i povijesti, predaji o seljačkim ustancima (lirska drama Pugačov – Pugačëv, 1921). Kriza identiteta »posljednjega pjesnika sela« razgolićuje pjesnikovo »ja« u kobnoj gradskoj sredini: Ispovijed mangupa (Ispoved’ huligana, 1921), ciklus Krčmarska Moskva (Moskva kabackaja, 1924). Simboliku potiskuje naracija »o sebi« i dvojnom odnosu prema »novoj« Rusiji (Rusija sovjetska – Rus’ sovetskaja, 1925). Izrazito poetičan ugođaj u duhu rus. romantike zadržava ciklus Perzijski motivi (Persidskie motivy, 1925). Vrhunac osobne tragedije sadrži poema Crni čovjek (Čërnyj čelovek, 1925), građena na motivu podvojene ličnosti. Krvlju su pak pisani oporučni stihovi Do viđenja, prijatelju, do viđenja… (Do svidan’ja, drug moj, do svidan’ja …).